SVETICA · MUČENICA
Sveta Domitila Rimska
- Spomendan
- 7. svibnja
- Razdoblje
- 1. stoljeće
Život
Sveta Flavija Domitila bila je rimska plemkinja i mučenica iz carskoga roda Flavijevaca potkraj prvoga stoljeća. Bila je unuka cara Vespazijana, a kći njegove kćeri Domitile, sestre careva Tita i Domicijana. Domitila se udala za svoga bliskog rođaka, rimskoga konzula Tita Flavija Klementa, nećaka cara Vespazijana. Iz njihova su braka rođena dva sina, koje je car Domicijan, u nedostatku vlastitih nasljednika, još kao dječake javno odredio za svoje nasljednike na carskome prijestolju, davši im imena Vespazijan i Domicijan. Pobožna majka odgajala je svoje sinove u kršćanskom duhu, pa su tako već krajem prvoga stoljeća dječaci kršćani bili predviđeni za carsku čast u Rimu.
Domitilin suprug Klement obnašao je najvišu državnu službu konzula. Međutim, čim mu je istekao mandat, car Domicijan ga je dao uhititi pod beznačajnom sumnjom. Poganski povjesničari zabilježili su optužbu protiv Klementa i Domitile zbog ateizma i priklanjanja židovskim običajima, što je u to doba bila redovita carska optužba protiv kršćana koji su odbijali štovati rimske bogove i prinositi žrtve caru kao božanstvu. Klement je također bio optužen za potpunu neaktivnost u javnim poslovima, jer se zbog kršćanskih načela morao povući iz poganskih obreda neraskidivo vezanih uz javne časti.
Klement je zbog ispovijedanja Kristova imena pogubljen, podnijevši mučeničku smrt. Sveta Domitila osuđena je na progonstvo te je prognana na pusti otok Ponciju u Tirenskome moru. Na tom je otoku provela dugotrajno i teško mučeništvo, podnoseći glad, oskudicu, poniženja i usamljenost. Crkveni povjesničar Euzebije i crkveni otac sveti Jeronim svjedoče o njezinu dugom trpljenju na otoku kao o istinskom mučeništvu za Krista. Jeronim opisuje kako su pobožni hodočasnici u njegovo doba posjećivali ćelije na Ponciji u kojima je Domitila izdržala svoje slavno trpljenje.
U Rimu je Domitila na svom imanju uz Ardeatinsku cestu darovala zemljište kršćanskoj zajednici za pokapanje pokojnika. To je mjesto postalo jedno od najstarijih i najprostranijih rimskih podzemnih groblja, danas poznato kao Domitiline katakombe, u kojima su stoljećima počivali mnogi sveti mučenici prvih stoljeća.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svete Domitile Rimske slavi se 7. svibnja. Njezino se ime s velikim poštovanjem spominje u Rimskom martirologiju kao plemenite mučenice koja je zbog svjedočanstva za Krista podnijela dugo mučeništvo na otoku Ponciji.
Glavno mjesto njezina povijesnog štovanja jesu glasovite Domitiline katakombe u Rimu, gdje su vjernici od najranijih stoljeća dolazili moliti na grobovima svetaca pokopanih na njezinu posjedu.
U kršćanskoj umjetnosti sveta Domitila prikazuje se kao otmjena rimska matrona s palmom mučeništva u ruci, s velom na glavi ili uz simbole progonstva na moru. Štuje se kao zaštitnica prognanika, nepravedno optuženih, kršćanskih obitelji koje trpe zbog vjere te kao uzor velikodušnosti u pomaganju Crkvi.
Isti dan, 7. svibnja, slave se i
- Blažena Gizela Bavarska, kraljica i opatica 11. stoljeće
- Blažena Ruža Venerini, djevica 18. stoljeće
- Blaženi Albert iz Bergama, trećoredac 13. stoljeće
- Sveti Antun Pečerski, pustinjak 20. stoljeće
- Sveti Augustin Roscelli, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Cenerik (Serenik) od Le Mansa, đakon 7. stoljeće
- Sveti Flavije i četiri druga, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Ivan Beverleyski, biskup 8. stoljeće