SVETAC · PRVOMUČENIK I ĐAKON
Sveti Stjepan
- Spomendan
- 26. prosinca
- Razdoblje
- 1. stoljeće
- Smrt
- 36.
MučeniciOpći rimski kalendarSvećeniciSveci iz Svetoga pisma
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Stjepan bio je jedan od sedmorice muževa na dobru glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti, koje su apostoli molitvom i polaganjem ruku postavili za prve đakone Crkve u Jeruzalemu (Dj 6,1-6U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.). Nastala je naime potreba da se pravedno uredi svakodnevno dijeljenje pomoći udovicama i siromasima helenističke zajednice, kako apostoli ne bi zapostavili molitvu i službu riječi. Stjepan je bio Židov helenističkoga podrijetla, vješt govornik i duboki poznavatelj Svetoga pisma.
Kao đakon, Stjepan se nije ograničio samo na posluživanje kod stolova, nego je s velikim žarom i silom propovijedao Radosnu vijest. Njegovoj mudrosti i Duhu kojim je govorio nisu se mogli suprotstaviti članovi sinagoge takozvanih Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrijaca i onih iz Cilicije i Azije (Dj 6,9-10Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom,). Poraženi u raspravi, potaknuli su lažne svjedoke koji su ga optužili za bogohuljenje protiv Mojsija i Hrama. Uhvatili su ga i doveli pred Veliko vijeće (Dj 6,12-14Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće.). Dok su ga vijećnici promatrali, vidjeli su njegovo lice poput anđeoskoga lica (Dj 6,15A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anđela.).
Pozvan da se brani, Stjepan je pred Vijećem izrekao veliku povijesno-spasiteljsku besjedu (Dj 7,1-53Veliki svećenik upita: “Je li to tako?”). Prikazao je Božja dobročinstva prema izabranom narodu od Abrahama, preko Mojsija i Davida, do proroka, ali i trajnu tvrdovratost i nevjeru naroda koji se uvijek opirao Duhu Svetomu. Svoj govor zaključio je optužbom da su njegovi slušatelji postali izdajnici i ubojice Pravednika kojega su proroci navijestili. Te su riječi razbjesnile vijećnike. Stjepan, pun Duha Svetoga, upro je pogled u nebo i uskliknuo: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu!« (Dj 7,56pa reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.”). Vikom su začepili uši, jednodušno navalili na njega, izveli ga izvan grada i kamenovali (Dj 7,57-58Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega.). Dok su ga zasipali kamenjem, Stjepan je molio: »Gospodine Isuse, primi duh moj!«, a potom kleknuo i glasno povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« (Dj 7,59-60I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj!”). Izrekavši to, usnuo je u Gospodinu kao prvi mučenik Crkve. Svjedoci su svoje haljine odložili do nogu mladića koji se zvao Savao.
Čuda
Sveto pismo izričito bilježi da je Stjepan, pun milosti i sile, činio velika čudesa i znamenja u narodu (Dj 6,8Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu.), čime je Bog potvrđivao istinitost njegova navještaja. U trenutku prije same osude darovano mu je viđenje otvorena neba i Božje slave (Dj 7,55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu). Nakon što je svećenik Lucijan 415. godine u Kafr Gamali čudesnim viđenjem pronašao Stjepanov grob, prijenos njegovih relikvija pratio je niz čudesnih ozdravljenja i oslobođenja, o kojima svjedoče sveti Augustin i drugi crkveni oci.
Štovanje i zaštitništvo
Blagdan svetoga Stjepana Prvomučenika slavi se u Rimokatoličkoj Crkvi 26. prosinca, odmah nakon svetkovine Rođenja Gospodinova. Njegovo tijelo pobožno su pokopali vjerni ljudi (Dj 8,2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.). Nakon pronalaska relikvija u 5. stoljeću, dio je prenesen na Sion u Jeruzalemu, a potom u velebnu baziliku koju je izvan Damaščanskih vrata podigla carica Eudokija. Relikvije su se poslije proširile kršćanskim svijetom, osobito u Carigrad i Rim, gdje počivaju u bazilici svetoga Lovre izvan zidina. U kršćanskoj umjetnosti sveti se Stjepan prikazuje kao mladi đakon odjeven u dalmatiku, s palmom mučeništva u ruci, knjigom Evanđelja i kamenjem na glavi ili u skutu. Zaštitnik je đakona, zidara, klesara, tesara, tkalaca, glavoboljnih bolesnika i konja, te mnogih župa, crkava, gradova i biskupija diljem svijeta.
Isti dan, 26. prosinca, slave se i
- Sveta Vicenca Marija López y Vicuña, djevica 19. stoljeće
- Sveti Dionizije, papa 3. stoljeće
- Sveti Eutimije od Sarda, biskup i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Zosim, papa 5. stoljeće
- Blažena Agneza Phila, Lucija Khambang, djevice, Agata Phutta, Cecilija Butsi, Bibijana Khampai i Marija Phon, mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Sekundo Pollo, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Zenon iz Majume, biskup 5. stoljeće