Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 1. stoljeće › Životopisi › Sveti Stjepan

Sveti Stjepan
Klikni za povećanje
×
Sveti Stjepan
Sveti Stjepan. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PRVOMUČENIK I ĐAKON

Sveti Stjepan

Spomendan
26. prosinca
Razdoblje
1. stoljeće
Smrt
36.

Život

Sveti Stjepan bio je jedan od sedmorice muževa na dobru glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti, koje su apostoli molitvom i polaganjem ruku postavili za prve đakone Crkve u Jeruzalemu (Dj 6,1-6U one dane, kako se broj učenika množio, Židovi grčkog jezika stadoše mrmljati protiv domaćih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice.). Nastala je naime potreba da se pravedno uredi svakodnevno dijeljenje pomoći udovicama i siromasima helenističke zajednice, kako apostoli ne bi zapostavili molitvu i službu riječi. Stjepan je bio Židov helenističkoga podrijetla, vješt govornik i duboki poznavatelj Svetoga pisma.

Kao đakon, Stjepan se nije ograničio samo na posluživanje kod stolova, nego je s velikim žarom i silom propovijedao Radosnu vijest. Njegovoj mudrosti i Duhu kojim je govorio nisu se mogli suprotstaviti članovi sinagoge takozvanih Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrijaca i onih iz Cilicije i Azije (Dj 6,9-10Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom,). Poraženi u raspravi, potaknuli su lažne svjedoke koji su ga optužili za bogohuljenje protiv Mojsija i Hrama. Uhvatili su ga i doveli pred Veliko vijeće (Dj 6,12-14Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće.). Dok su ga vijećnici promatrali, vidjeli su njegovo lice poput anđeoskoga lica (Dj 6,15A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anđela.).

Pozvan da se brani, Stjepan je pred Vijećem izrekao veliku povijesno-spasiteljsku besjedu (Dj 7,1-53Veliki svećenik upita: “Je li to tako?”). Prikazao je Božja dobročinstva prema izabranom narodu od Abrahama, preko Mojsija i Davida, do proroka, ali i trajnu tvrdovratost i nevjeru naroda koji se uvijek opirao Duhu Svetomu. Svoj govor zaključio je optužbom da su njegovi slušatelji postali izdajnici i ubojice Pravednika kojega su proroci navijestili. Te su riječi razbjesnile vijećnike. Stjepan, pun Duha Svetoga, upro je pogled u nebo i uskliknuo: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu!« (Dj 7,56pa reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.”). Vikom su začepili uši, jednodušno navalili na njega, izveli ga izvan grada i kamenovali (Dj 7,57-58Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega.). Dok su ga zasipali kamenjem, Stjepan je molio: »Gospodine Isuse, primi duh moj!«, a potom kleknuo i glasno povikao: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« (Dj 7,59-60I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj!”). Izrekavši to, usnuo je u Gospodinu kao prvi mučenik Crkve. Svjedoci su svoje haljine odložili do nogu mladića koji se zvao Savao.

Čuda

Sveto pismo izričito bilježi da je Stjepan, pun milosti i sile, činio velika čudesa i znamenja u narodu (Dj 6,8Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu.), čime je Bog potvrđivao istinitost njegova navještaja. U trenutku prije same osude darovano mu je viđenje otvorena neba i Božje slave (Dj 7,55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu). Nakon što je svećenik Lucijan 415. godine u Kafr Gamali čudesnim viđenjem pronašao Stjepanov grob, prijenos njegovih relikvija pratio je niz čudesnih ozdravljenja i oslobođenja, o kojima svjedoče sveti Augustin i drugi crkveni oci.

Štovanje i zaštitništvo

Blagdan svetoga Stjepana Prvomučenika slavi se u Rimokatoličkoj Crkvi 26. prosinca, odmah nakon svetkovine Rođenja Gospodinova. Njegovo tijelo pobožno su pokopali vjerni ljudi (Dj 8,2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.). Nakon pronalaska relikvija u 5. stoljeću, dio je prenesen na Sion u Jeruzalemu, a potom u velebnu baziliku koju je izvan Damaščanskih vrata podigla carica Eudokija. Relikvije su se poslije proširile kršćanskim svijetom, osobito u Carigrad i Rim, gdje počivaju u bazilici svetoga Lovre izvan zidina. U kršćanskoj umjetnosti sveti se Stjepan prikazuje kao mladi đakon odjeven u dalmatiku, s palmom mučeništva u ruci, knjigom Evanđelja i kamenjem na glavi ili u skutu. Zaštitnik je đakona, zidara, klesara, tesara, tkalaca, glavoboljnih bolesnika i konja, te mnogih župa, crkava, gradova i biskupija diljem svijeta.

Isti dan, 26. prosinca, slave se i