Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 1. stoljeće › Životopisi › Sveti Nikomed Rimski

SVETAC · MUČENIK

Sveti Nikomed Rimski

Spomendan
15. rujna
Razdoblje
1. stoljeće

Život

Sveti Nikomed bio je rimski svećenik i mučenik koji je u prvome stoljeću podnio smrt za ime Isusa Krista pod vladavinom rimskoga cara Domicijana. Kao revan službenik oltara, u tajnosti je hrabrio progonjene kršćane u Rimu, posjećivao ih u tamnicama i krijepio svetim otajstvima.

Osobito se istaknuo djelima kršćanskoga milosrđa prema tijelima preminulih vjernika. Kada su sveti mučenici Nerej i Ahilej podnijeli smrt za vjeru na imanju u blizini Rima, Nikomed se pobrinuo za njihove posmrtne ostatke. Usprkos strogoj carskoj zabrani i opasnosti po vlastiti život, pobožno ih je podigao i sahranio na groblju uz Ardeatinsku cestu. To djelo ljubavi ubrzo je privuklo pozornost gradskih vlasti.

Nikomed je uhićen i doveden pred suca koji je od njega zatražio da prinese žrtvu rimskim bogovima. Sveti je svećenik to postojano odbio, ispovijedajući da prinosi žrtvu hvale samo jedinomu pravom Bogu i njegovu Sinu Isusu Kristu. Zbog toga je bio podvrgnut okrutnome mučenju: nemilosrdno su ga tukli olovnim bičevima sve dok pod udarcima nije predao svoju dušu Gospodinu. Njegovo mučeničko tijelo bačeno je u rijeku Tiber, ali ga je pobožni svećenik Just izvadio iz vode i časno položio u grobnicu uz Nomentansku cestu, blizu gradskih vrata.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Nikomeda 15. rujna. Njegov se spomen od davnine nalazi u Rimskome martirologiju i u povijesnim martirologijima, a Grgurov sakramentar donosi posebne molitve za njegovu misu.

. Papa Bonifacije V. podigao je u sedmome stoljeću baziliku nad njegovim grobom uz Nomentansku cestu, koju je kasnije obnovio papa Hadrijan I., a drevni itinerariji vjernika bilježe njegovo grobno mjesto kao cilj pobožnih hodočašća.

U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkome ruhu, s palmom mučeništva u ruci i olovnim bičem kao oruđem svoga stradanja. Vjernici ga časte kao zaštitnika onih koji s ljubavlju pokapaju mrtve, grobara i svih koji u tajnosti pomažu progonjenim kršćanima.

Isti dan, 15. rujna, slave se i