SVETAC · PAPA
Sveti Lino
- Spomendan
- 23. rujna
- Razdoblje
- 1. stoljeće
- Smrt
- 79.
Među najštovanijima: Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Lino, papa i mučenik, bio je neposredni nasljednik svetoga Petra na rimskoj biskupskoj stolici, upravljajući Rimskom Crkvom u drugoj polovici prvoga stoljeća, od oko 67. do 76. ili 79. godine. Drevni crkveni zapisi, počevši od popisa koji donose sveti Irenej Lionski u djelu Protiv krivovjerja, Julije Afrikanac, Hipolit Rimski i Euzebije u Crkvenoj povijesti, jednoglasno stavljaju Linovo ime na prvo mjesto neposredno nakon prvaka apostola. Irenej izričito ističe da su blaženi apostoli Petar i Pavao, nakon što su utemeljili i uredili Rimsku Crkvu, predali biskupsku službu Linu, istome onome kojega Pavao spominje u svojoj Drugoj poslanici Timoteju šaljući pozdrave: "Pozdravlja te Eubul, Pudens, Lino, Klaudija i sva braća" (2 Tim 4,21Nastoj doći prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino, Klaudija i sva braća.).
Prema drevnoj predaji, Lino je potjecao iz pokrajine Toskane, od oca Herkulana. Kao vjeran učenik apostola Petra i Pavla, upijao je čistoću apostolskoga nauka i odlikovao se svetim životom, poniznošću i pastirskim žarom. Preuzeo je upravljanje Rimskom Crkvom u iznimno teškim vremenima nakon krvavoga Neronova progona i mučeničke smrti apostolskih prvaka.
Tijekom dvanaest godina svoga pontifikata Lino je mudro i postojano čuvao i jačao rimsku kršćansku zajednicu, organizirajući crkvenu stegu i brinući se za rast mjesnoga klera. Postojano je propovijedao Evanđelje i hrabrio vjernike da ostanu vjerni Kristu usred svih iskušenja poganskoga svijeta. Prema predaji Crkve, svoj je zemaljski hod dovršio mučeničkom smrću, položivši život za Gospodina i zapečativši svoju pastirsku vjernost vlastitom krvlju. Pokopan je na Vatikanskom brežuljku, u neposrednoj blizini groba svetoga Petra.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Lina, pape, 23. rujna. Njegovo se ime nalazi u najstarijem rimskom kanonu mise, odmah iza imena svetih apostola, što svjedoči o dubokom i trajnom štovanju koje je Rimska Crkva gajila prema prvom Petrovu nasljedniku. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u ranokršćanskom papinskom ruhu s palijem, držeći u ruci knjigu svetih kanona i mučeničku palmu, katkad uz ključeve kraljevstva nebeskoga. Vjernici mu se utječu za postojanost u apostolskoj vjeri i zaštitu papinstva.
Isti dan, 23. rujna, slave se i
- Blažena Jelena Duglioli Dall'Olio, udovica 16. stoljeće
- Blaženi Petar Acotanto, redovnik 12. stoljeće
- Sveti Adamnan od Ione, prezbiter i opat 8. stoljeće
- Sveti Pio iz Pietrelcine Forgione, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Sosije iz Misena, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Blažena Bernardina Jabłońska, djevica 19. stoljeće
- Blažena Marija Emilija Tavernier, redovnica 19. stoljeće
- Blažena Sofija Ximénez Ximénez, Marija od Očišćenja de la Purísima Concepción Gómez Vives i Marija Josipa del Río Messa, mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Josip Stanek, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Kristofor, Antun i Ivan, dječaci i mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Vilim Way, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Vincent Ballester Far, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Andrija, Ivan, Petar i Antun, mučenici 9. stoljeće
- Sveti Konstancije od Ancone, sakristan 6. stoljeće
- Sveti Zaharija i Elizabeta, roditelji svetog Ivana Krstitelja 1. stoljeće