Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 1. stoljeće › Životopisi › Sveti Lazar i sveta Marija

Sveti Lazar i sveta Marija
Klikni za povećanje
×
Sveti Lazar i sveta Marija
Sveti Lazar i sveta Marija. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVECI · UČENICI GOSPODINOVI

Sveti Lazar i sveta Marija

Spomendan
29. srpnja
Razdoblje
1. stoljeće
Smrt
30.

Život

Sveti Lazar i sveta Marija, zajedno sa svojom sestrom Martom, pripadaju krugu najdražih prijatelja i vjernih učenika Isusa Krista. Živjeli su u Betaniji, selu nedaleko od Jeruzalema, gdje je Spasitelj često nalazio mir, okrjepu i gostoprimstvo (Iv 11,1-5Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.). Evanđelja prikazuju njihov dom kao mjesto duboke vjere i ljubavi prema Gospodinu. Dok se Marta brinula oko posluživanja, Marija je sjela do nogu Gospodinovih i slušala njegovu riječ, izabravši bolji dio koji joj se neće oduzeti (Lk 10,38-42Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću.).

Lazar se teško razbolio te je umro prije nego što je Isus stigao u Betaniju. Njegova smrt i čudesno uskrišenje postali su jedno od najvažnijih svjedočanstava Kristova božanstva. Kada je Isus ponovno došao u Betaniju uoči svoje muke, priređena mu je večera na kojoj je Lazar sjedio za stolom, a Marija je uzela libru skupocjene nardove pomasti, pomazala Isusove noge i otrla ih svojom kosom (Iv 12,1-3Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.). Zbog Lazara su mnogi povjerovali u Isusa, pa su glavarima svećeničkim porasle namjere da i njega ubiju (Iv 12,9-11Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.).

Prema drevnoj crkvenoj predaji, nakon Gospodinova uzašašća i silaska Duha Svetoga, neprijatelji kršćanskoga imena progonili su betanijske prijatelje. Lazar, Marija i Marta, zajedno s drugim vjernicima, stavljeni su na lađu bez jedara, vesala i kormila te prepušteni morskim valovima. Čudesnim Božjim vodstvom lađa je pristala na obalama južne Galije, u današnjoj Provansi, na mjestu zvanom Saintes-Maries-de-la-Mer. Odatle su se učenici uputili naviještati Radosnu vijest po raznim krajevima. Lazar je došao u Massiliju, današnji Marseille, gdje je mnoge stanovnike obratio na kršćanstvo i postao njihov prvi pastir i biskup. Za vrijeme progonstva kršćana skrivao se u kripti nad kojom je poslije podignuta opatija svetoga Viktora. Naposljetku je bačen u tamnicu i podnio mučeništvo odsijecanjem glave, posvjedočivši vjeru vlastitom krvlju.

Čuda

Najveće čudo povezano s ovim svetim učenicima opisano je u Evanđelju po Ivanu (Iv 11,1-44Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.). Lazar je ležao u grobu već četiri dana kada je Isus došao do njegova groba, zaplakao i potom snažnim glasom povikao: »Lazare, iziđi!« Mrtvac je izišao, obavijen povojima, a to je čudo mnoge prisutne Židove privelo vjeri u Krista. Predaja bilježi i čudesno putovanje morem u lađi bez upravljača i jedara, kojom je Božja providnost dovela svete prognanike netaknute na obale Provanse kako bi donijeli svjetlo vjere zapadnim narodima.

Štovanje i zaštitništvo

Zajednički spomendan svetoga Lazara i svete Marije, u zajedništvu sa svetom Martom, slavi se u Rimokatoličkoj Crkvi 29. srpnja. Lazarove relikvije, prema predaji, iz Marseillea su prenesene u Autun, gdje se čuvaju u katedrali posvećenoj njegovu imenu, dok katedrala u Marseilleu časti njegovu svetu glavu. Sveti Lazar se u kršćanskoj umjetnosti prikazuje u biskupskom ruhu, često s grobnim povojima ili uz grobnu pećinu, a sveta Marija s posudom mirisne pomasti. Sveti Lazar je zaštitnik grada Marseillea, grobara, gubavaca i bolnica, a sveta Marija Betanijska uzor je kontemplativnoga života, molitve i slušanja Božje riječi.

Isti dan, 29. srpnja, slave se i