SVETAC · EVANĐELIST
Sveti Marko
- Spomendan
- 25. travnja
- Razdoblje
- 1. stoljeće
- Smrt
- 68.
EvanđelistiOpći rimski kalendarSveci iz Svetoga pisma
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na njemačkom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na francuskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveti Marko, evanđelist, u Svetom pismu nazvan Ivan Marko, potjecao je iz Jeruzalema, a bio je rođak svetoga Barnabe apostola (Dj 12,12.25Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.; Kol 4,10Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, nećak Barnabin, o kome primiste naredbe: dođe li k vama, lijepo ga primite.). Njegova majka Marija bila je jedna od najistaknutijih ranih kršćanki u Jeruzalemu, u čijoj se prostranoj kući prva Crkva redovito okupljala na molitvu i lomljenje kruha (Dj 12,12Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.). Upravo se u tu kuću sklonio sveti Petar nakon što ga je anđeo čudesno izveo iz Herodove tamnice (Dj 12,12-17Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.). Zbog te bliske obiteljske povezanosti, Marko je od rane mladosti rastao uz apostole, a sveti ga Petar u svojoj poslanici s očinskom ljubavlju naziva svojim sinom (1 Pt 5,13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.).
Kada su se Pavao i Barnaba nakon donesene pomoći vraćali iz Jeruzalema u Antiohiju, poveli su mladoga Marka sa sobom kao pomoćnika u naviještanju (Dj 12,25Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko.; 13,5Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.). Pratio ih je na prvom dijelu njihova misijskoga puta preko Cipra, no kada su stigli u Pergu u Pamfiliji, Marko se vratio u Jeruzalem (Dj 13,13Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.). Kasnije je s Barnabom ponovno otplovio na Cipar, utvrđujući ondje tamošnje vjernike (Dj 15,39Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,). Pavao je u kasnijim godinama u potpunosti prepoznao Markove vrline, pa ga tijekom svoga rimskoga sužanjstva naziva vjernim suradnikom i naređuje Timoteju da ga dovede u Rim jer mu je koristan za službu (Kol 4,10Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, nećak Barnabin, o kome primiste naredbe: dođe li k vama, lijepo ga primite.; 2 Tim 4,11Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za služenje.; Flm 24).
U Rimu je Marko bio nerazdvojni suputnik i tumač svetoga Petra. Prema svjedočanstvu biskupa Papije, koje bilježi Euzebije u Crkvenoj povijesti, Marko je vjerno i točno zapisao Petrovo usmeno propovijedanje i katehezu, sastavivši tako drugo Evanđelje. Nakon Rima, poučen apostolskim duhom, Marko se zaputio u Egipat i ondje utemeljio glasovitu Crkvu u Aleksandriji, postavši njezinim prvim biskupom. Predaja bilježi da su ga pogani na sam blagdan Uskrsa uhvatili pred oltarom, vezali ga konopcima i nemilosrdno vukli ulicama Aleksandrije dok nije predao svoju dušu Bogu, primivši mučeničku krunu za vladavine cara Nerona.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski blagdan svetoga Marka evanđelista slavi se u cijeloj Crkvi 25. travnja. Njegovo sveto tijelo počivalo je u Aleksandriji do devetoga stoljeća, kada su ga mletački trgovci prenijeli u Veneciju, gdje se i danas časti u veličanstvenoj bazilici svetoga Marka. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se sa simbolom krilatoga lava, prema viđenju proroka Ezekijela i Otkrivenja, jer njegovo Evanđelje započinje glasom Ivana Krstitelja koji viče u pustinji poput lava. Zaštitnik je Venecije, pisaca, javnih bilježnika, staklara i zidara.
Isti dan, 25. travnja, slave se i
- Blaženi Bonifacije Valperga, biskup 13. stoljeće
- Blaženi Robert Anderton i Vilim Marsden, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveta Franca Visalta, opatica 13. stoljeće
- Sveti Anijan Aleksandrijski, biskup 1. stoljeće
- Sveti Ermin od Lobbesa, opat i biskup 8. stoljeće
- Sveti Febadije od Agena, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Piamarta, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Klarencije od Viennea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Pazikrat i Valentin, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar od svetog Josipa de Betancur, redovnik 17. stoljeće
- Sveti Stjepan Antiohijski, biskup i mučenik 17. stoljeće