Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 1. stoljeće › Životopisi › Sveti Marko

Sveti Marko
Klikni za povećanje
×
Sveti Marko
Sveti Marko. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · EVANĐELIST

Sveti Marko

Spomendan
25. travnja
Razdoblje
1. stoljeće
Smrt
68.

Život

Sveti Marko, evanđelist, u Svetom pismu nazvan Ivan Marko, potjecao je iz Jeruzalema, a bio je rođak svetoga Barnabe apostola (Dj 12,12.25Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.; Kol 4,10Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, nećak Barnabin, o kome primiste naredbe: dođe li k vama, lijepo ga primite.). Njegova majka Marija bila je jedna od najistaknutijih ranih kršćanki u Jeruzalemu, u čijoj se prostranoj kući prva Crkva redovito okupljala na molitvu i lomljenje kruha (Dj 12,12Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.). Upravo se u tu kuću sklonio sveti Petar nakon što ga je anđeo čudesno izveo iz Herodove tamnice (Dj 12,12-17Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.). Zbog te bliske obiteljske povezanosti, Marko je od rane mladosti rastao uz apostole, a sveti ga Petar u svojoj poslanici s očinskom ljubavlju naziva svojim sinom (1 Pt 5,13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.).

Kada su se Pavao i Barnaba nakon donesene pomoći vraćali iz Jeruzalema u Antiohiju, poveli su mladoga Marka sa sobom kao pomoćnika u naviještanju (Dj 12,25Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko.; 13,5Kad se nađoše u Salamini, navješćivahu riječ Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja.). Pratio ih je na prvom dijelu njihova misijskoga puta preko Cipra, no kada su stigli u Pergu u Pamfiliji, Marko se vratio u Jeruzalem (Dj 13,13Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.). Kasnije je s Barnabom ponovno otplovio na Cipar, utvrđujući ondje tamošnje vjernike (Dj 15,39Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,). Pavao je u kasnijim godinama u potpunosti prepoznao Markove vrline, pa ga tijekom svoga rimskoga sužanjstva naziva vjernim suradnikom i naređuje Timoteju da ga dovede u Rim jer mu je koristan za službu (Kol 4,10Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, nećak Barnabin, o kome primiste naredbe: dođe li k vama, lijepo ga primite.; 2 Tim 4,11Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za služenje.; Flm 24).

U Rimu je Marko bio nerazdvojni suputnik i tumač svetoga Petra. Prema svjedočanstvu biskupa Papije, koje bilježi Euzebije u Crkvenoj povijesti, Marko je vjerno i točno zapisao Petrovo usmeno propovijedanje i katehezu, sastavivši tako drugo Evanđelje. Nakon Rima, poučen apostolskim duhom, Marko se zaputio u Egipat i ondje utemeljio glasovitu Crkvu u Aleksandriji, postavši njezinim prvim biskupom. Predaja bilježi da su ga pogani na sam blagdan Uskrsa uhvatili pred oltarom, vezali ga konopcima i nemilosrdno vukli ulicama Aleksandrije dok nije predao svoju dušu Bogu, primivši mučeničku krunu za vladavine cara Nerona.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski blagdan svetoga Marka evanđelista slavi se u cijeloj Crkvi 25. travnja. Njegovo sveto tijelo počivalo je u Aleksandriji do devetoga stoljeća, kada su ga mletački trgovci prenijeli u Veneciju, gdje se i danas časti u veličanstvenoj bazilici svetoga Marka. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se sa simbolom krilatoga lava, prema viđenju proroka Ezekijela i Otkrivenja, jer njegovo Evanđelje započinje glasom Ivana Krstitelja koji viče u pustinji poput lava. Zaštitnik je Venecije, pisaca, javnih bilježnika, staklara i zidara.

Isti dan, 25. travnja, slave se i