Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 1. stoljeće › Životopisi › Sveti Toma

Sveti Toma
Klikni za povećanje
×
Sveti Toma
Sveti Toma. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · APOSTOL

Sveti Toma

Spomendan
3. srpnja
Razdoblje
1. stoljeće
Smrt
72.

Život

Sveti Toma, apostol, zvan Didim, što na aramejskom i grčkom znači Blizanac, bio je jedan od Dvanaestorice koje je Gospodin Isus osobno izabrao (Mt 10,3Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej;; Iv 11,16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”). Evanđelje po Ivanu daje nam iznimno upečatljiv uvid u njegovu odanost i gorljivost. Kada je Gospodin najavio povratak u Judeju usred prijetnji kamenovanjem kako bi probudio Lazara, Toma je neustrašivo rekao suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" (Iv 11,16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”). Na Posljednjoj večeri, kada je Isus govorio o svojemu odlasku k Ocu, upravo je Toma otvoreno zavapio: "Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo poznavali put?", na što mu je Krist uputio vječne riječi: "Ja sam Put i Istina i Život" (Iv 14,5-6Reče mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?”).

Nakon Kristova slavnog Uskrsnuća, Toma nije bio nazočan prvom ukazanju apostolima te je izjavio da neće povjerovati dok ne vidi rane od čavala i ne stavi ruku u Njegov probodeni bok (Iv 20,25Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.”). Osam dana kasnije Gospodin mu se ponovno ukazao, pružio mu svoje svete rane i pozvao ga da ne bude nevjeran nego vjeran (Iv 20,26-27I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!”). Dirnut do dna bića, Toma je pao na koljena i izrekao najuzvišeniju evanđeosku ispovijest vjere u Kristovo božanstvo: "Gospodin moj i Bog moj!" (Iv 20,28Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!”). Tom prigodom Isus je izrekao blagoslov za sve buduće naraštaje: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" (Iv 20,29Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”).

Nakon Pedesetnice, prema postojanoj predaji koju prenose crkveni oci Efrem Sirski, Ambrozije i Jeronim, Toma se zaputio na Istok, propovijedajući Evanđelje u Partiji, Perziji i dalekoj Indiji. U južnoj Indiji, na obali Malabara i u području Koromandela, utemeljio je kršćanske zajednice koje se i danas nazivaju kršćanima svetoga Tome. U gradu Milapuru blizu Madrasa podnio je mučeničku smrt, kada su ga poganski svećenici proboli kopljima dok je molio na uzvisini, primivši tako vijenac nebeske slave.

Štovanje i zaštitništvo

Blagdan svetoga Tome apostola slavi se u cijeloj Crkvi 3. srpnja, na dan prijenosa njegovih relikvija. Njegove su svete moći u četvrtom stoljeću prenesene u Edesu, potom na otok Hios, a od 1258. godine počivaju u katedrali u talijanskom gradu Ortoni na Jadranu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se s kopljem kojim je proboden ili s graditeljskim kutnikom, u spomen na predaju o gradnji palače za kralja Gundofora. Zaštitnik je Indije, arhitekata, graditelja, klesara, geometara te onih koji se bore sa sumnjama u vjeri.

Isti dan, 3. srpnja, slave se i