Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 1. stoljeće › Životopisi › Sveti Ivan

Sveti Ivan
Klikni za povećanje
×
Sveti Ivan
Sveti Ivan. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · APOSTOL I EVANĐELIST

Sveti Ivan

Spomendan
27. prosinca
Razdoblje
1. stoljeće
Smrt
99.

Život

Sveti Ivan, apostol i evanđelist, sin Zebedeja i Salome, rođeni brat svetoga Jakova Starijega, bio je ribar na Galilejskom jezeru prije nego što ga je Gospodin pozvao u svoje društvo (Mt 4,21-22Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih.; Mk 1,19-20Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže.). Isus je obojicu braće zbog njihova nesalomljivoga žara i vatrene naravi nazvao Boanerges, to jest "sinovi groma" (Mk 3,17i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,). Ivan je najprije bio učenik Ivana Krstitelja, te je uz Andriju bio prvi koji je pošao za Isusom kada je Krstitelj pokazao na Njega kao Jaganjca Božjega (Iv 1,35-40Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.).

Među dvanaestoricom apostola Ivan je imao posve povlašteno mjesto. Zajedno s Petrom i Jakovom bio je jedini svjedok uskrsnuća Jairove kćeri (Mk 5,37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.), slavnoga Kristova Preobraženja na gori Taboru (Mt 17,1Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,) i smrtne tjeskobe u Getsemanskom vrtu (Mt 26,37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba.). Na Posljednjoj večeri sjedio je tik do Gospodina, naslonivši svoju glavu na Isusove prsi (Iv 13,23.25A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila.). U četvrtom Evanđelju sebe s dubokom poniznošću naziva "učenikom kojega je Isus ljubio".

U presudnim trenucima Kristove Muke, kada su se ostali učenici razbježali, Ivan je ostao postojan. Stajao je podno križa na Kalvariji uz Majku Isusovu i pobožne žene, gdje mu je raspeti Spasitelj povjerio svoju presvetu Majku riječima: "Evo ti majke!", a Majci rekao: "Ženo, evo ti sina!" (Iv 19,26-27Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!”). Od toga časa Ivan ju je uzeo k sebi. U rano jutro Uskrsa, potaknut viješću Marije Magdalene, Ivan je s Petrom potrčao na grob, stigao prvi, vidio povoje gdje leže i povjerovao (Iv 20,2-8Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.”). Bio je i prvi koji je prepoznao uskrsloga Gospodina na obali Tiberijadskoga jezera rekavši Petru: "Gospodin je!" (Iv 21,7Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: “Gospodin je!” Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more.).

Nakon Silaska Duha Svetoga, Ivan je s Petrom djelovao u Jeruzalemu, ozdravio hromoga pred Hramom (Dj 3,1-10Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru.) i podnio zatvor (Dj 4,3pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer.). Sveti Pavao ga u Poslanici Galaćanima naziva jednim od stupova Crkve (Gal 2,9i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane!). Kasnije je prešao u Malu Aziju i iz Efeza upravljao tamošnjim Crkvama. Za cara Domicijana bio je prognan na samotni otok Patmos, gdje je primio nebeska viđenja koja je zabilježio u proročkoj knjizi Otkrivenja (Otk 1,9Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova.). Napisao je četvrto Evanđelje, kojim se uzvisio do najdubljih otajstava vječne Riječi Božje, te tri poslanice. Umro je u Efezu u dubokoj starosti oko 100. godine, za vladavine cara Trajana, neumorno ponavljajući svojoj duhovnoj djeci: "Dječice, ljubite jedni druge!".

Čuda

Prema drevnom svjedočanstvu Tertulijana, carski su progonitelji u Rimu bacili svetoga Ivana u kotao puna vreloga ulja pred Latinskim vratima, no apostol je Božjom silom izašao iz njega posve neozlijeđen, nakon čega je uslijedilo njegovo progonstvo na Patmos. Crkvena predaja također pamti da su mu neprijatelji jednom pružili kalež s otrovnim vinom, no kada ga je Ivan blagoslovio krsnim znakom, otrov je u obliku zmije napustio čašu, a on je ispio piće bez ikakve štete.

Štovanje i zaštitništvo

Blagdan svetoga Ivana, apostola i evanđelista, slavi se 27. prosinca. Njegov grob u Efezu bio je stoljećima slavno hodočasničko odredište nad kojim je car Justinijan podigao velebnu baziliku. U sakralnoj umjetnosti Ivan se prikazuje uz orla, simbol uzvišenoga teološkog leta njegova Evanđelja, te s kaležom iz kojega izlazi zmija ili knjigom. Zaštitnik je teologa, pisaca, nakladnika, knjižara i tiskara.

Isti dan, 27. prosinca, slave se i