Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 1. stoljeće › Životopisi › Sveti Jakov Zebedejev

Sveti Jakov Zebedejev
Klikni za povećanje
×
Sveti Jakov Zebedejev
Sveti Jakov Zebedejev. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · APOSTOL

Sveti Jakov Zebedejev

Spomendan
25. srpnja
Razdoblje
1. stoljeće
Smrt
44.

Život

Sveti Jakov, zvani Stariji, bio je sin Zebedeja i Salome te stariji brat svetoga Ivana, apostola i evanđelista (Mt 4,21Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih.; Mk 15,40Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma -). Potjecao je iz Galileje, najvjerojatnije iz Betsaide ili Kafarnauma, gdje se njegova obitelj bavila ribarstvom na Genezaretskom jezeru. Obitelj je bila dobrostojeća, jer je otac Zebedej zapošljavao najamnike (Mk 1,20Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.), a majka Saloma bila je među pobožnim ženama koje su Isusa pratile i posluživale ga svojim imanjem (Mt 27,55-56A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu;; Lk 8,3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.). Jakov i Ivan bili su ribarski drugovi Šimuna Petra i njegova brata Andrije (Lk 5,10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!”).

Kada je Ivan Krstitelj na Jordanu pokazao na Jaganjca Božjega, sinovi Zebedejevi pošli su za njim. Poziv na trajno učeništvo uslijedio je na obali Galilejskoga mora, kada je Isus ugledao Jakova i Ivana kako s ocem krpaju mreže te ih pozvao. Oni su odmah ostavili lađu, mreže i oca te pošli za njim postati ribari ljudi (Mt 4,21-22Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih.). Isus ih je uvrstio među dvanaestoricu apostola, a Jakova i Ivana prozvao je Boanerges, što znači Sinovi groma (Mk 3,17i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma,), zbog njihove vatrene revnosti i nagle naravi. Taj su temperament pokazali kada su htjeli zazvati oganj s neba na samarijansko selo koje nije htjelo primiti Isusa (Lk 9,54Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?”).

Zajedno s Petrom i Ivanom, Jakov je činio najuži krug Kristovih učenika. Samo su ta trojica bila prisutna pri uskrišenju Jairove kćeri (Mk 5,37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.), svjedočila slavnom Preobraženju Gospodinovu na gori (Mt 17,1-2Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,; Lk 9,28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli.) te bila pozvana bdjeti s Isusom u njegovoj smrtnoj tjeskobi u Getsemanskom vrtu (Mt 26,37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba.; Mk 14,33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba). Kada je njihova majka zatražila da joj sinovi sjednu jedan zdesna, a drugi slijeva u njegovu kraljevstvu, Isus ih je upitao mogu li piti kalež koji on pije. Jakov je spremno potvrdio da može, a Gospodin mu je prorekao da će doista piti njegov kalež (Mt 20,20-23Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište.; Mk 10,35-40I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.”).

Nakon Duhova Jakov je djelovao u Jeruzalemu i Judeji. Drevna predaja bilježi da je naviještao Radosnu vijest i na Pirenejskom poluotoku, u Hispaniji, prije nego što se vratio u Svetu zemlju. Oko blagdana Pashe 44. godine kralj Herod Agripa I., želeći ugoditi židovskim glavarima, započeo je progon Crkve. Uhvatio je Jakova i dao ga pogubiti mačem (Dj 12,1-2U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve.). Tako je Jakov postao prvi među apostolima koji je zapečatio svoje svjedočanstvo mučeničkom smrću. Crkveni povjesničar Euzebije Pamfilski u djelu Crkvena povijest prenosi svjedočanstvo Klementa Aleksandrijskoga da se čovjek koji je Jakova doveo na sud, potresen apostolovom postojanošću, sam obratio na kršćanstvo te su obojica zajedno primila vijenac mučeništva.

Čuda

Sveti Jakov sudjelovao je u apostolskoj vlasti koju je Isus dao dvanaestorici, izgoneći zloduhe i liječeći svaku bolest i nemoć u narodu (Mt 10,1Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.). Predaja prenosi da mu se tijekom naviještanja u Hispaniji, na obali rijeke Ebro u današnjoj Zaragozi, ukazala Blažena Djevica Marija na stupu od jaspisa, ohrabrujući ga u apostolskom radu, što je postalo ishodište glasovitoga svetišta Gospe od Stupa. Nakon mučeništva u Jeruzalemu, učenici su njegovo tijelo prenijeli lađom u Hispaniju, gdje je u 9. stoljeću grob čudesno otkriven vođenjem zvijezde na polju zvanom Compostela. Stoljećima su uz njegov grob zabilježena brojna čudesna ozdravljenja i uslišanja hodočasnika.

Štovanje i zaštitništvo

Blagdan svetoga Jakova Apostola slavi se u Rimokatoličkoj Crkvi 25. srpnja. Njegovo glavno svetište nalazi se u katedrali u Santiago de Composteli u Galiciji, koje je uz Rim i Jeruzalem postalo jedno od najvažnijih hodočasničkih odredišta kršćanskoga svijeta, poznato po Putu svetoga Jakova. Papa Lav XIII. potvrdio je vjerodostojnost compostelskih relikvija bulom Omnipotens Deus 1884. godine. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se kao apostol s knjigom ili svitkom, a još češće kao hodočasnik s putničkim štapom, tikvicom za vodu, širokim šeširom i školjkom svetoga Jakova. Zaštitnik je Španjolske, hodočasnika, putnika, ljekarnika, kožara, ratara i vitezova, a posvećene su mu nebrojene crkve i kapele diljem svijeta.

Isti dan, 25. srpnja, slave se i