BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Dijana de Andalò
- Spomendan
- 10. lipnja
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1236.
Život
Blažena Dijana de Andalò rodila se 1201. godine u Bologni, u jednoj od najmoćnijih i najbogatijih plemićkih obitelji toga grada, od oca Andrije Lovella (poznatog kao Andalò) iz roda Carbonesi. Bila je obdarena iznimnom tjelesnom ljepotom, bistrim umom, rječitošću i plemenitim odgojem, živeći u mladosti bezbrižnim i raskošnim životom svoje obitelji. Preokret u njezinu srcu započeo je 1218. godine kada je u Bologni slušala propovijedi blaženoga Reginalda Orleanskoga. Njegove vatrene riječi o prolaznosti svijeta i Kristovoj ljubavi toliko su je ganule da je odlučila napustiti ispraznosti i posvetiti se molitvi, noseći potajno ispod raskošne odjeće pokornički pojas.
U kolovozu 1219. godine u Bolognu je stigao sam sveti Dominik Guzmán. Privučena njegovim apostolskim žarom, Dijana je pred njim položila zavjet djevičanstva, izrazivši žarku želju da stupi u Red propovjednika čim se u Bologni osnuje ženski samostan. Sveti Dominik je svesrdno podupro njezinu nakanu, rekavši svojoj braći da moraju sagraditi samostan za sestre čak i ako bi morali prekinuti radove na vlastitome samostanu. No njezina se obitelj oštro usprotivila toj odluci, želeći je udati radi učvršćenja političkih saveza.
Kako bi izbjegla prisilni brak, Dijana je 22. srpnja 1221. godine pobjegla u samostan augustinki u Ronzanu. Razjareni rođaci nasilno su provalili u samostan, oteli je i odvukli kući; pri tom napadu teško su je ozlijedili slomivši joj rebro, od čega se mjesecima oporavljala. Nakon što je sveti Dominik preminuo, njegov nasljednik na čelu reda, blaženi Jordan Saski, posjetio je Bolognu i preuzeo duhovno vodstvo nad Dijanom. Svojom blagošću i razboritošću uspio je izmiriti Dijanu s obitelji i privoljeti njezina oca da daruje zemljište za podizanje samostana.
Tako je 13. svibnja 1223. godine utemeljen dominikanski samostan svete Agneze u Bologni, u koji je Dijana svečano ušla i položila redovničke zavjete. Za prvu prioricu dovedena je blažena Cecilija Cesarini iz Rima, a uz nju i blažena Amata, s kojima je Dijana ostala neraskidivo povezana u molitvi i sestrinskoj ljubavi. Dijana je kasnije postala poglavarica samostana, vodeći sestre uzorom vlastite poniznosti, pokore i duboke kontemplacije. Između nje i blaženoga Jordana Saskoga razvilo se uzvišeno duhovno prijateljstvo, posvjedočeno u brojnim sačuvanim pismima koja svjedoče o čistoj i svetoj kršćanskoj ljubavi i međusobnoj molitvenoj potpori u služenju Bogu. Blažena Dijana preminula je sveto u Gospodinu u samostanu svete Agneze 10. lipnja 1236. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blažene Dijane položeno je na počinak u samostanskoj crkvi svete Agneze u Bologni, zajedno s tijelima njezinih svetih susestara Cecilije i Amate, s kojima je i u smrti ostala nerazdvojna. Njezina se lubanja čuva u relikvijaru u blizini groba svetoga Dominika u Bologni. Papa Lav XIII. svečano je potvrdio njezino štovanje 8. kolovoza 1888. godine, a 1891. godine potvrdio je i štovanje njezinih susestara Cecilije i Amate. Njezin liturgijski spomendan slavi se 10. lipnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem i velom, držeći u ruci bijeli ljiljan kao znak neokaljane čistoće i maketu samostana svete Agneze.
Isti dan, 10. lipnja, slave se i
- Blaženi Henrik iz Bolzana, laik 14. stoljeće
- Blaženi Ivan Dominici, biskup 15. stoljeće
- Blaženi Toma Green, prezbiter, i Gualterije Pierson, redovnik, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Bogumil od Gniezna, biskup i pustinjak 12. stoljeće
- Sveti Cenzurij od Auxerrea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Itamar od Rochestera, biskup 7. stoljeće
- Sveti Landerik od Pariza, biskup 7. stoljeće
- Blaženi Edvard Poppe, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Marko Antun Durando, prezbiter 19. stoljeće