Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Blaženi Ivan Dominici

Blaženi Ivan Dominici
Klikni za povećanje
×
Blaženi Ivan Dominici
Blaženi Ivan Dominici. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Ivan Dominici

Spomendan
10. lipnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1419.

Život

Blaženi Ivan Dominici (krsnim imenom Ivan Banchini) rodio se oko 1355. ili 1356. godine u Firenci, kao posmrče u siromašnoj i pobožnoj obitelji trgovca svilom Domenica i majke Paole. Djetinjstvo je provodio u crkvi Santa Maria Novella u molitvi i sabranosti. Kada je u petnaestoj godini zatražio prijem u Red propovjednika, braća su ga odbila zbog teške govorne mane i mucanja, smatrajući ga neprikladnim za propovjedničku službu. No Ivan se utekao usrdnom zagovoru svete Katarine Sijenske te je čudesno oslobođen govorne mane, nakon čega je 1372. godine primljen u novicijat u Firenci.

Nakon bogoslovnih studija u Parizu zaređen je za svećenika 1380. godine te je postao jedan od najcjenjenijih teologa i propovjednika svoga doba. U vremenu kada je Crkva trpjela od pošasti kuge i Zapadnoga raskola, Ivan se pod vodstvom generalnoga meštra blaženoga Rajmunda iz Kapue posvetio obnovi redovničkoga života. Utemeljio je samostane stroge opservancije u Veneciji i Fiesoleu, gdje je u red primio mnoge velikane, među kojima i blaženoga Ivana iz Fiesolea (Fra Angelica) i svetoga Antonina Firentinskoga. Utemeljio je i ženski samostan Corpus Domini u Veneciji.

Kao poslanik Mletačke Republike sudjelovao je u konklavi 1406. godine na kojoj je izabran papa Grgur XII., čiji je postao mudri savjetnik i ispovjednik. Papa ga je 26. ožujka 1408. godine imenovao nadbiskupom Dubrovnika (Ragusa), a iste ga je godine uzdignuo na čast kardinala s naslovom San Sisto. Ivan Dominici odigrao je povijesnu ulogu u okončanju Zapadnoga raskola: upravo je on savjetovao papi Grguru XII. da se dragovoljno odrekne papinske službe radi mira u Crkvi te je na saboru u Konstanci 4. srpnja 1415. godine osobno pročitao papinu ostavku, položivši i vlastiti kardinalski naslov na raspolaganje saboru. Papa Martin V. imenovao ga je papinskim legatom u Češkoj i Ugarskoj radi suzbijanja husitskih zabluda. Iscrpljen teškim naporima i groznicom, blaženi je kardinal preminuo u Gospodinu u Budimu 10. lipnja 1419. godine.

Čuda

Gospodin je blaženoga Ivana proslavio još u mladosti čudesnim ozdravljenjem od teškoga mucanja po molitvama svete Katarine Sijenske, što mu je otvorilo put do propovjedaonice. Nakon njegove smrti u samostanu pavlina svetoga Pavla Prvoga Pustinjaka u Budimu, na njegovu su se grobu počela događati brojna čudesna ozdravljenja, privlačeći mnoštvo vjernika sve do razaranja samostana u turskim provalama.

Štovanje i zaštitništvo

Blaženi je Ivan Dominici bio plodan pisac duhovnih djela i himana na narodnom jeziku, a njegovo djelo Pravilo obiteljskoga upravljanja (Regola del governo di cura familiare) predstavlja dragulj kršćanske pedagogije o odgoju djece i uređenju doma. U djelu Noćni svitac (Lucula Noctis) hrabro je branio kršćanski odgoj pred opasnostima poganskoga humanizma. Papa Grgur XVI. svečano je potvrdio njegovo štovanje i proglasio ga blaženim 9. travnja 1832. godine. U Rimskom martirologiju njegov se liturgijski spomendan slavi 10. lipnja. U umjetnosti se prikazuje u dominikanskom habitu s kardinalskim šeširom, držeći u ruci knjigu svojih spisa ili raspelo.

Isti dan, 10. lipnja, slave se i