Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveti Lovro Giustiniani

Sveti Lovro Giustiniani
Klikni za povećanje
×
Sveti Lovro Giustiniani
Sveti Lovro Giustiniani. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Lovro Giustiniani

Spomendan
8. siječnja
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1456.

Život

Sveti Lovro Giustiniani rođen je 1. srpnja 1381. godine u Veneciji, u znamenitoj patricijskoj obitelji Giustiniani, od oca Bernarda i majke Kvirine. Pobožna mu je majka zarana usadila duboku ljubav prema Bogu i molitvi. U dobi od devetnaest godina, 1400. godine, vođen nutarnjim Božjim nadahnućem, odlučio je napustiti svjetovni sjaj Mletačke Republike. Stupio je u zajednicu regularnih kanonika svetoga Augustina na otočiću San Giorgio in Alga pokraj Venecije, koju je utemeljio zajedno s prijateljima Antonijem Correrom i Gabrielom Condulmerom (kasnijim papom Eugenom IV.).

Iako mlad, Lovro je zadivio zajednicu evanđeoskim siromaštvom, strogom askezom i trajnim molitvenim sabiranjem. Zaređen je za svećenika 1406. ili 1407. godine te je ubrzo izabran za priora samostana, a potom i za generalnoga poglavara kongregacije. Sastavio je konstitucije reda, mudro upravljao braćom i obnovio samostane u Vicenzi i Lonigu. Njegov je život bio prožet proučavanjem Svetoga pisma i crkvenih otaca, iz čega su proizašla njegova uzvišena asketska i mistična djela o vječnoj Božjoj Mudrosti, ljubavi i kršćanskom savršenstvu.

Kada je njegov nekadašnji redovnički subrat postao papa Eugen IV., imenovao je Lovru 12. svibnja 1433. godine biskupom Castella, biskupije koja je obuhvaćala venecijanske otoke. Lovro je teška srca napustio samostanski mir, no biskupsku je službu obnašao s herojskim predanjem. Obnovio je crkve, utemeljio nove župe, uveo stegu među klerom i potaknuo osnivanje prvih sjemeništa za odgoj svećenika. Ipak, najviše je zasjao po svojoj neizmjernoj kršćanskoj darežljivosti: sav novac do kojega je mogao doći razdijelio je siromasima i bolesnicima, dok je sam u biskupskom dvoru živio u potpunom siromaštvu. Potaknuo je i osnivanje javne službe za pomoć utamničenicima i siromasima.

Dana 8. listopada 1451. godine papa Nikola V. ukinuo je drevni Gradeški patrijarhat i prenio ga u Veneciju, sjedinivši ga s biskupijom Castello. Tako je Lovro Giustiniani postao prvi patrijarh Venecije. Nakon pada Carigrada 1453. godine, kada je Veneciju zahvatio strah pred turskim osvajanjima, patrijarh Lovro bio je glas razboritosti, vjere i nade, hrabreći senat i puk na pouzdanje u Boga. Preminuo je u Gospodinu u Veneciji 8. siječnja 1456. godine, ležeći na tvrdoj slami prema vlastitoj želji.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svetoga Lovre Giustinijanija 8. siječnja, na dan njegova preminuća. Papa Klement VII. potvrdio je njegovo štovanje 1524. godine, a papa Aleksandar VIII. svečano ga je kanonizirao 1690. godine. Njegovo se tijelo s velikim poštovanjem čuva pod glavnim oltarom bazilike San Pietro di Castello u Veneciji. Glavni je suzaštitnik grada Venecije (uz svetoga Marka Evanđelista) te zaštitnik pekara i siromaha. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ili patrijaršijskom ornatu s mitrom i štapom, blaga i krotka lica, često kako dijeli milostinju siromasima ili s knjigom svojih mističnih spisa.

Isti dan, 8. siječnja, slave se i