Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Spomen › Blaženi Bartolomej Fanti

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Bartolomej Fanti

Spomendan
5. prosinca
Razdoblje
15. stoljeće

Život

Blaženi Bartolomej Fanti rođen je u Mantovi oko 1428. godine. Već u sedamnaestoj godini života, privučen ljubavlju prema Majci Božjoj i samostanskoj tišini, stupio je u Karmelićanski red u rodnome gradu te obukao bijeli plašt Gospe od Karmela. Nakon završenih studija teologije zaređen je za svećenika.

Njegov svećenički život bio je neraskidivo povezan s Bratovštinom Blažene Djevice Marije, koja je djelovala pri karmelićanskoj crkvi u Mantovi. Članom te bratovštine postao je 1452. godine, a 1. siječnja 1460. godine imenovan je njezinim rektorom i duhovnim voditeljem. Tu je službu savjesno i s velikom ljubavlju vršio punih trideset i pet godina, sve do kraja svoga zemaljskoga života. Za članove bratovštine sastavio je pobožna pravila u dvanaest poglavlja, prožeta evanđeoskom jednostavnošću i duhom prve karmelićanske regule.

Aktivno je podupirao duhovnu obnovu reda koju je pokrenuo blaženi Ivan Soreth. U samostanu je vršio i službu učitelja novaka, odgajajući mlade naraštaje u duhu stroge molitve, mrtvljenja i bratske ljubavi. Među njegovim duhovnim učenicima bio je i slavni pjesnik, blaženi Battista Spagnoli Mantovan. Središte Bartolomejeva duhovnoga života bilo je žarko klanjanje Presvetomu Oltarskom Sakramentu i djetinja odanost Majci Božjoj. Bio je izvanredan i tražen propovjednik čije su riječi poticale na obraćenje. Nakon dugotrajnoga i vjernoga služenja, blago je preminuo u Gospodinu u Mantovi, 5. prosinca 1495. godine.

Čuda

Blaženi Bartolomej bio je poznat kao čovjek silne molitve i čudotvorac koji je za života izmolio mnoga čudesna ozdravljenja bolesnika. Nakon njegove smrti njegovo je tijelo ostalo posve neraspadnuto, šireći ugodan miris, a na njegovu su se grobu događala mnoga uslišanja onih koji su tražili njegov zagovor.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Bartolomeja isprva je počivalo u kapeli Majke Božje u karmelićanskoj crkvi u Mantovi, a 1793. godine svečano je preneseno u katedralu svetoga Petra u Mantovi, gdje se i danas s velikim poštovanjem čuva pod oltarom u kapeli Okrunjene Gospe.

Papa sveti Pio X. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje 18. ožujka 1909. godine, uvrstivši ga u popis blaženika Katoličke Crkve. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju i u Karmelićanskome redu slavi se 5. prosinca. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u karmelićanskom habitu s bijelim plaštem, držeći u ruci kalež s hostijom i knjigu pravila bratovštine, kao trajni uzor euharistijskoga žara, marijanske pobožnosti i duhovnoga vodstva.

Isti dan, 5. prosinca, slave se i