Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 15. stoljeće › Životopisi › Sveta Katarina Bolonjska

Sveta Katarina Bolonjska
Klikni za povećanje
×
Sveta Katarina Bolonjska
Sveta Katarina Bolonjska. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Katarina Bolonjska

Spomendan
9. ožujka
Razdoblje
15. stoljeće
Smrt
1463.

Život

Sveta Katarina Bolonjska (krsnim imenom Caterina de' Vigri) rođena je 8. rujna 1413. godine u Bologni, na samu svetkovinu Rođenja Blažene Djevice Marije, u plemićkoj obitelji Ivana de' Vigrija i Benvenute Mammolini. Njezin je otac bio ugledni pravnik i profesor na sveučilištu u službi markiza Niccolòa III. d'Este, gospodara Ferrare. U dobi od jedanaest godina Katarina je pozvana na kneževski dvor u Ferraru kao dvorska družbenica mlade kneginje Margarete d'Este.

Na dvoru u Ferrari stekla je vrhunsko obrazovanje: učila je latinski jezik, književnost, glazbu, sviranje viole, ples i slikarstvo, a osobito se izvještila u prepisivanju i oslikavanju iluminiranih rukopisa. No usred dvorskoga sjaja njezino je srce čeznulo za višim, neraspadljivim dobrima. Kada se kneginja Margareta udala, četrnaestogodišnja Katarina napustila je dvor 1427. godine i pridružila se zajednici pobožnih plemkinja koje su provodile zajednički život posvećen molitvi u Ferrari.

Nakon razdoblja duhovnoga traženja, Katarina je sa svojim susestrama 1432. godine prigrlila strogo Pravilo svete Klare Asiške, primivši habit Drugoga reda svetoga Franje iz ruku provincijala manje braće opservanata. U samostanu Corpus Domini u Ferrari provela je dvadeset i četiri godine, obnašajući službu učiteljice novakinja. U ranoj fazi redovništva prolazila je kroz strašne nutarnje tmine, teške duhovne kušnje i đavolska uznemiravanja koja su je dovodila do ruba očaja, no Gospodin ju je nakon kušnje obdario neizrecivim mističnim utjehama i jasnim spoznanjem stvarne Kristove prisutnosti u Presvetoj Euharistiji. Slušala je propovijedi svetoga Bernardina Sienskoga i gajila duboku pobožnost prema Presvetom Imenu Isusovu.

Katarina je bila iznimno plodna mistična spisateljica i umjetnica. Napisala je znameniti duhovni traktat „Sedam duhovnih oružja potrebnih za duhovni boj“ (Le sette armi spirituali), u kojemu je iznijela dragocjene pouke o borbi protiv napasti, temeljeći ih na vlastitim duhovnim bojevima. Sastavila je i mistično djelo „Dvanaest vrtova“ (I dodici giardini), pjesnički spjev „Rosarium“ te brojne govore i pisma, a vlastiti je časoslov sama prepisala i ukrasila prekrasnim minijaturama.

Na usrdan poziv građana, biskupa i kardinala Bessariona, Katarina je u srpnju 1456. godine s osamnaest susestara došla u rodnu Bolognu kako bi utemeljila novi samostan Corpus Domini. Postala je prva opatica i mudro upravljala zajednicom sve do svoje blažene smrti. Okružena molitvom svojih sestara, sveto je usnula u Gospodinu 9. ožujka 1463. godine u Bologni.

Čuda

Katarina je za života bila obdarena proročkim viđenjima, među kojima je prorekla i pad Carigrada pod tursku vlast 1453. godine. Nakon njezina preminuća pokopana je u golu zemlju bez lijesa, no nakon osamnaest dana iz njezina je groba počeo izbijati divan cvjetni miris. Sestre su otkopale grob i pronašle njezino tijelo posve cjelovito, gipko i neraspadnuto. Tijelo je potom postavljeno u sjedeći položaj na stolicu, u kojemu se čudesno očuvalo kroz stoljeća, znojeći se miomirisnom prozirnom tekućinom. Na njezinu su se grobu dogodila brojna čudesna ozdravljenja bolesnika.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan svete Katarine Bolonjske 9. ožujka. Papa Klement XI. svečano ju je kanonizirao na svetkovinu Presvetoga Trojstva, 22. svibnja 1712. godine. Njezino neraspadnuto tijelo, u sjedećem položaju i odjeveno u habit klarisa, čuva se i danas vidljivo u kapeli svetišta Corpus Domini u Bologni, gdje je građani s ljubavlju zovu jednostavno „la Santa“. Glavna je suzaštitnica grada Bologne (uz svetoga Petronija) te nebeska zaštitnica umjetnika, slikara, minijaturista i onih koji prolaze kroz teške duhovne napasti i sumnje u vjeri.

Isti dan, 9. ožujka, slave se i