Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Dominik Savio

SVETAC · MLADAC

Sveti Dominik Savio

Spomendan
9. ožujka
Razdoblje
19. stoljeće

Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području

Život

Sveti Dominik Savio rodio se 2. travnja 1842. godine u selu San Giovanni di Riva pokraj Chierija u Pijemontu, u sjevernoj Italiji. Bio je drugo od desetero djece u skromnoj i pobožnoj obitelji kovača Carla i krojačice Brigite. Već od najranijega djetinjstva odlikovao se blagim i vedrim duhom, poslušnošću i dubokim osjećajem za Božju prisutnost. S četiri je godine već samostalno molio, a kao petogodišnjak počeo je posluživati kod oltara kao revan ministrant. Znalo se dogoditi da ujutro prije otvaranja crkve, unatoč kiši ili snijegu, kleči na vratima i moli.

U to je vrijeme bio običaj da djeca prvu svetu pričest primaju tek u dvanaestoj godini, no mjesni je župnik, prepoznavši dječakovu zrelost i poznavanje katekizma, dopustio Dominiku da pristupi stolu Gospodnjem već sa sedam godina. Za taj najsretniji dan svoga života mali je Dominik u svoju knjižicu zapisao odluke koje su postale pravilo njegova života: često će se ispovijedati i pričešćivati kad god mu ispovjednik dopusti, svetkovat će blagdane, njegovi će prijatelji biti Isus i Marija, te geslo: »Radije umrijeti nego sagriješiti!«

Kako bi pohađao višu školu, svakodnevno je pješačio kilometre do Castelnuova. Na pitanje jednoga seljaka zar se ne umara hodajući po žezi, dječak je odgovorio: »Ništa nije naporno kad se radi za Gospodara koji dobro plaća«. Kada su se dvojica njegovih školskih kolega posvađala i odlučila obračunati kamenjem, Dominik je stao između njih držeći raspelo i rekao: »Udarite najprije u mene, jer Krist je umro opraštajući onima koji su ga razapeli«. Tim je junačkim činom spriječio grijeh i pomirio zavađene.

Njegov ga je učitelj preporučio svetom Ivanu Boscu. Susreli su se u Morialdu 2. listopada 1854. godine. Nakon kratkoga razgovora i provjere njegova znanja, don Bosco ga je primio u svoj oratorij svetoga Franje Saleškoga u Torinu. Kada je don Bosco pozvao dječake da napišu svoje želje, Dominik je na papiriću napisao: »Pomozite mi da postanem svetac«. Don Bosco mu je pokazao stazu svetosti: radost, vjerno ispunjavanje školskih i molitvenih dužnosti te činjenje dobra drugima.

Dominik je bio duša oratorija, revan u primanju sakramenata i iznimno pobožan prema Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, čiju je dogmu papa Pio IX. proglasio upravo 1854. godine. U ljeto 1856. godine u Torinu je izbila pošast kolere. Don Bosco je pozvao svoje mladiće da pomognu bolesnicima, a Dominik se spremno javio među prvima i nesebično posluživao zaražene, ostavši posve neozlijeđen kako mu je svetac i obećao.

Međutim, njegovo krhko zdravlje ubrzo je nagrizla teška plućna bolest. Poslan je kući na oporavak u Mondonio, no snaga ga je napuštala. Okrijepljen svetim sakramentima, umro je 9. ožujka 1857. godine, prije navršene petnaeste godine života. Njegove posljednje riječi bile su: »O, kako lijepe stvari vidim!« Don Bosco je ubrzo napisao njegov životopis, postavivši ga za uzor mladeži diljem svijeta.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju Crkva je priznala dva čudesna ozdravljenja. Prvo se dogodilo 1936. godine u Barceloni, kada je šesnaestogodišnja djevojka Maria Consuelo Adelantado Moragas teško ozlijedila lakat zadobivši višestruki prijelom s teškim oštećenjem tkiva. Nakon što je u snu vidjela kardinala Giovannija Cagliera koji ju je potaknuo na devetnicu Dominiku Saviju, djevojka je počela moliti te je u noći uoči petka iznenada i potpuno ozdravila bez ikakvih bolova i oteklina. Drugo čudo dogodilo se sedmogodišnjem dječaku Albanu Sabatinu iz mjesta Siano u Italiji, koji je po zagovoru Dominika Savija u trenutku potpuno i trajno ozdravio od smrtonosne sepse, teške upale pluća i gnojnoga meningitisa.

Za njegovu kanonizaciju potvrđena su još dva čuda po njegovu zagovoru. Gospođa Maria Porcelli Gianfreda trenutačno je ozdravila od smrtonosne akutne anemije uzrokovane teškim unutarnjim krvarenjem. Drugo čudo dogodilo se Antoniji Micelli Miglietti iz Leccea, koja je čudesno i u trenu ozdravila od teške gnojne upale sinusa s opasnim začepljenjima i izraslinama koje su joj ugrožavale život.

Štovanje i zaštitništvo

Svetoga Dominika Savija blaženim je proglasio papa Pio XII. 5. ožujka 1950. godine, a isti ga je papa svečano proglasio svetim 12. lipnja 1954. godine. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 9. ožujka, dok ga salezijanska obitelj i pijemontske dijeceze časte 6. svibnja. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u bazilici Marije Pomoćnice u Torinu. Prikazuje se kao mladić s bijelim ovratnikom, držeći križ ili sklopivši ruke, s natpisom svoga gesla: »Radije umrijeti nego sagriješiti«. Zaštitnik je ministranata, dječjih crkvenih zborova, mladeži i trudnica, koje u rizičnim trudnoćama s vjerom nose njegovu sličicu i platneni škapular moleći sretan porod.

Isti dan, 9. ožujka, slave se i