SVETAC · PREZBITER
Sveti Ivan Marija Vianney
- Spomendan
- 4. kolovoza
- Razdoblje
- 19. stoljeće
Život
Sveti Ivan Marija Vianney, poznat diljem svijeta kao Arški Župnik, rođen je 8. svibnja 1786. u mjestu Dardilly pokraj Lyona u Francuskoj, u pobožnoj seljačkoj obitelji Matthieua Vianneya i Marije Beluse. Odrastao je u burnim i opasnim godinama Francuske revolucije, kada je vjerski život bio progonjen, crkve zatvorene, a vjerni su se svećenici morali skrivati. U takvim je prilikama mali Ivan primio prvu svetu pričest u tajnosti, u roditeljskom domu iza spuštenih prozorskih kapaka. Ta rana iskustva progonjene vjere usadila su u njegovo srce duboko strahopoštovanje prema euharistijskome otajstvu i neslomljivu želju da postane svećenik koji će spašavati duše.
Put do svećeništva bio mu je posut mnogim zaprekama. Zbog revolucije nije mogao pohađati redovitu školu, pa je u kasnijim godinama s velikim naporom svladavao latinski jezik i školske predmete. U sjemeništu u Verrièresu i potom u Lyonu smatrali su ga nedovoljno sposobnim za zahtjevne teološke studije. No dobri župnik u Écullyju, opat Balley, prepoznao je u njemu iznimnu krepost, molitveni duh i čistoću srca, te se zauzeo za njega pred crkvenim vlastima. Tako je Ivan Marija Vianney zaređen za svećenika 13. kolovoza 1815. u Grenobleu. Nakon tri godine kapelanske službe kod oca Balleya u Écullyju, biskup ga je 1818. poslao u malo, zabačeno i duhovno zapušteno selo Ars, rekavši mu: »U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu; vi ćete je ondje unijeti«.
Stigavši u Ars, sveti je župnik shvatio da se duhovna obnova ne postiže ljudskom mudrošću, nego molitvom, postom i žrtvom pred svetohraništem. Sate i noći provodio je na koljenima pred presvetim Oltarskim sakramentom, moleći sa suzama: »Gospodine, obrati moju župu, a meni daj da trpim koliko god hoćeš!« Spavao je svega dva do tri sata na golim daskama, hranio se oskudno kuhanim krumpirom i nanosio si teške pokore za obraćenje povjerenih mu vjernika. Njegova su srca osvojile jednostavne, ali vatrene propovijedi o Božjem milosrđu, o ljepoti molitve i o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistiji. Obnovio je župnu crkvu, podigao sirotište nazvano Providnost za siromašne djevojčice, te je strpljivim radom posve preobrazio selo, iskorijenivši psovku, neumjerenost i nedjeljni rad.
Glas o svetom župniku koji čita ljudska srca ubrzo se proširio po cijeloj Francuskoj i Europi. Ars je postao mjesto neprekidnoga hodočašća, kamo su stizale stotine tisuća ljudi svih staleža, od jednostavnih seljaka do biskupa, učenjaka i državnika. Posljednjih trideset godina života Arški je Župnik provodio u ispovjedaonici između dvanaest i šesnaest sati dnevno, zimi u strašnoj hladnoći, a ljeti u zagušljivoj vrućini, neumorno mireći grešnike s Bogom. Iscrpljen nadljudskim naporima, dugotrajnim postom i teškim kušnjama, blago je usnuo u Gospodinu 4. kolovoza 1859. u Arsu, u sedamdeset i četvrtoj godini života.
Čuda
Svetoga Ivana Mariju Vianneya pratio je obilan dar čudesa tijekom cijeloga njegova pastoralnog djelovanja. Mnoga su čuda bila povezana s prehranom djece u sirotištu Providnost. U trenutcima kada u kući nije bilo ni zrnca brašna ni novca, župnik se povukao na tavan na kojemu je bilo rasuto tek nekoliko šaka žita, pomolio se i položio među žito relikviju svetoga Franje Asiškoga. Kad su se pomoćnice vratile, tavan je bio do vrha ispunjen pšenicom, tako da se vrata nisu mogla otvoriti. Drugom prigodom, kada je ponestalo brašna, s malo preostaloga tijesta zamijesio je kruh koji je čudesno narastao i nahranio cijelu zajednicu.
Osobito je bio poznat njegov dar pronicanja srdaca u sakramentu pomirenja. Mnogim je pokornicima koji su zaboravili ili zatajili grijehe sam potanko nabrajao pojedinosti iz njihova života, točno navodeći vrijeme, mjesto i okolnosti počinjenih prijestupa. Ljudima je proricao buduće događaje, ozdravljao bolesne polaganjem ruku i blagoslovom svetom vodom, a mnogi su svjedočili da su vidjeli nebesko svjetlo koje je obasjavalo njegovo lice dok je propovijedao ili prinosio svetu misu. Poznata su i njegova teška noćna hrvanja sa zlim duhom, takozvanim Grappinom, koji ga je godinama napadao bukom, udarcima i prijetnjama, pokušavajući ga omesti u spašavanju grešnika.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Ivana Marije Vianneya ostalo je neraspadnuto i počiva u staklenome relikvijaru u bazilici u Arsu, koja je podignuta uz njegovu staru župnu crkvu. Papa Pio X. proglasio ga je blaženim 8. siječnja 1905., a papa Pio XI. svetim na Duhove, 31. svibnja 1925. godine. Isti ga je papa 1929. proglasio nebeskim zaštitnikom svih župnika na svijetu. Njegov se spomendan u Katoličkoj Crkvi slavi 4. kolovoza. U kršćanskoj se umjetnosti prikazuje u svećeničkom talaru i bijeloj roketi sa štolom, ruku sklopljenih na molitvu ili s raspelom i krunicom, mršava i svetačka lica koje zrači nebeskim mirom.
Isti dan, 4. kolovoza, slave se i
- Blaženi Henrik Krzysztofik, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Aristarh Solunski, učenik apostolski 1. stoljeće
- Sveti Eufronije od Toursa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Rajnerije Spljetski, biskup i mučenik 12. stoljeće
- Blažena Cecilija iz Bologne, djevica 13. stoljeće
- Blaženi Fridrik Janssoone, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Gonzalvo Gonzalo, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Josip Batalla Parramón, prezbiter, Josip Rabasa Bentanachs i Egidije Gil Rodicio, redovnici, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Vilim Horne, redovnik i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Ia Perzijska, mučenica 4. stoljeće
- Sveti Eleuterije iz Bitinije, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Justin i Krescention, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Onufrije iz Panaije, pustinjak 10. stoljeće