SVETAC · PREZBITER
Sveti Hanibal Marija Di Francia
- Spomendan
- 1. lipnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
Život
Sveti Hanibal Marija Di Francia rođen je u Messini na Siciliji sredinom devetnaestoga stoljeća u plemićkoj obitelji. Od rane mladosti osjetio je neodoljiv Božji poziv da svoj život posveti molitvi za sveta zvanja i služenju najbjednijima. Primivši sveti red prezbitera, otac Hanibal je svoje svećeništvo u potpunosti posvetio najsiromašnijoj četvrti Messine, takozvanom zloglasnom naselju Avignone, gdje su ljudi živjeli u krajnjoj materijalnoj i moralnoj bijedi.
Promatrajući napušteno mnoštvo, otac Hanibal je u svome srcu neprestano razmatrao Isusove riječi iz evanđelja: »Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju« (Mt 9,37-38Tada reče svojim učenicima: “Žetve je mnogo, a radnika malo.). Iz te božanske zapovijedi rodila se njegova jedinstvena duhovnost: neprestana molitva za dobre i svete svećenike. Vođen tom nakanom, utemeljio je dvije redovničke zajednice: Rogacioniste Srca Isusova za svećenike i braću te Kćeri Božanske Revnosti za redovnice.
Obje je zajednice zadužio da svakodnevno mole za sveta svećenička i redovnička zvanja u Crkvi te da svoja srca i ruke pruže najpotrebitijima. Otac Hanibal uložio je golemu brigu u prihvat i odgoj siročadi, otvarajući za njih sirotišta nazvana »Antonianum« pod zaštitom svetoga Antuna Padovanskoga. Postao je istinski otac siromaha i siročadi, pružajući milosrdne Božje ruke svima koji su bili napušteni i zaboravljeni. Preminuo je u glasu svetosti u Messini 1. lipnja 1927. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Hanibala Mariju Di Franciju blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 7. listopada 1990. godine, a isti ga je papa svečano proglasio svetim 16. svibnja 2004. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju i općem kalendaru slavi 1. lipnja, na dan njegova preminuća. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u svetištu svete Marije od Providnosti i svetoga Antuna u Messini. Prikazuje se u misnom ruhu držeći monstrancu s Presvetim Oltarskim Sakramentom ili okružen siročadi.
Isti dan, 1. lipnja, slave se i
- Blaženi Alfons Navarrete, Ferdinand od svetog Josipa de Ayala, prezbiteri, i Leon Tanaka, redovnik, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Flor od Lodèvea, biskup 4. stoljeće
- Sveti Fortunat iz Montefalca, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Injigo (Eneko) od Oñe, opat 11. stoljeće
- Sveti Justin, filozof i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Kaprazije Lerinski, samotnjak 5. stoljeće
- Sveti Prokolo Bolonjski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ronan od Quimpera, biskup i pustinjak 7. stoljeće
- Sveti Šimun od Triera, pustinjak 11. stoljeće
- Sveti Vistan (Wigstan), mučenik 9. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Scalabrini, biskup 20. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Vernoy de Montjournal, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Ivan Pelingotto, trećoredac 14. stoljeće
- Blaženi Ivan Storey, mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Teobald iz Albe, nosač 12. stoljeće
- Sveti Amon, Zenon, Ptolemej, Ingen, vojnici, i Teofil, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Hariton, Harita, Evelpist, Hijeraks, Peon i Liberijan, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Ishirion i pet vojnika, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Josip Túc, mučenik 19. stoljeće