Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Spomen › Sveti Hanibal Marija Di Francia

SVETAC · PREZBITER

Sveti Hanibal Marija Di Francia

Spomendan
1. lipnja
Razdoblje
19. stoljeće

Život

Sveti Hanibal Marija Di Francia rođen je u Messini na Siciliji sredinom devetnaestoga stoljeća u plemićkoj obitelji. Od rane mladosti osjetio je neodoljiv Božji poziv da svoj život posveti molitvi za sveta zvanja i služenju najbjednijima. Primivši sveti red prezbitera, otac Hanibal je svoje svećeništvo u potpunosti posvetio najsiromašnijoj četvrti Messine, takozvanom zloglasnom naselju Avignone, gdje su ljudi živjeli u krajnjoj materijalnoj i moralnoj bijedi.

Promatrajući napušteno mnoštvo, otac Hanibal je u svome srcu neprestano razmatrao Isusove riječi iz evanđelja: »Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju« (Mt 9,37-38Tada reče svojim učenicima: “Žetve je mnogo, a radnika malo.). Iz te božanske zapovijedi rodila se njegova jedinstvena duhovnost: neprestana molitva za dobre i svete svećenike. Vođen tom nakanom, utemeljio je dvije redovničke zajednice: Rogacioniste Srca Isusova za svećenike i braću te Kćeri Božanske Revnosti za redovnice.

Obje je zajednice zadužio da svakodnevno mole za sveta svećenička i redovnička zvanja u Crkvi te da svoja srca i ruke pruže najpotrebitijima. Otac Hanibal uložio je golemu brigu u prihvat i odgoj siročadi, otvarajući za njih sirotišta nazvana »Antonianum« pod zaštitom svetoga Antuna Padovanskoga. Postao je istinski otac siromaha i siročadi, pružajući milosrdne Božje ruke svima koji su bili napušteni i zaboravljeni. Preminuo je u glasu svetosti u Messini 1. lipnja 1927. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Hanibala Mariju Di Franciju blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 7. listopada 1990. godine, a isti ga je papa svečano proglasio svetim 16. svibnja 2004. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju i općem kalendaru slavi 1. lipnja, na dan njegova preminuća. Njegovo neraspadnuto tijelo počiva u svetištu svete Marije od Providnosti i svetoga Antuna u Messini. Prikazuje se u misnom ruhu držeći monstrancu s Presvetim Oltarskim Sakramentom ili okružen siročadi.

Isti dan, 1. lipnja, slave se i