Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Fridrik Albert

Blaženi Fridrik Albert
Klikni za povećanje
×
Blaženi Fridrik Albert
Blaženi Fridrik Albert. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Fridrik Albert

Spomendan
30. rujna
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1876.

Život

Blaženi Fridrik Albert rođen je 16. listopada 1820. godine u Torinu, kao najstariji od šestero djece Luigija Alberta i Lucije rođene Riccio. Veći dio djetinjstva proveo je kod majčinih roditelja, marljivo pohađajući školu. U dobi od petnaest godina otac ga je upisao u vojarnu u Torinu želeći da započne vojničku karijeru, no mladić je u crkvi svetoga Filipa Nerija jasno prepoznao da ga Gospodin poziva u svećeničku službu. Otac je, unatoč početnom razočaranju, popustio sinovoj želji te je Federico 1836. godine obukao talar i započeo bogoslovni studij pod vodstvom oratorijanaca. Za svećenika je zaređen 10. lipnja 1843. godine.

Godine 1847. imenovan je kapelanom dvora kralja Karla Alberta, gdje se revno brinuo za duhovne potrebe dvorana, a stekao je i veliko poštovanje kralja Viktora Emanuela II.. Istodobno je sve slobodno vrijeme posvećivao siromasima i patnicima na torinskim ulicama. Godine 1848. postao je bliski suradnik svetog Ivana Bosca, propovijedajući u oratoriju u Valdoccu. Od 1850. do 1852. godine djelovao je u torinskoj župi svetoga Karla, a potom je imenovan župnikom u mjestu Lanzo Torinese, gdje je ostao do kraja života. Odbio je ponudu da postane biskup jedne upražnjene biskupije jer se želio potpuno posvetiti svojoj pastirskoj službi u Lanzo Torineseu.

U svojoj je župi 1858. godine osnovao dom za nezbrinutu djecu, a 1859. i prihvatilište za napuštene djevojčice, otvorivši za njih 1866. školu s nastavom jezika i glazbe. Kako bi osigurao trajni opstanak tih djela kršćanske ljubavi, 1869. godine utemeljio je Družbu sestara vinkovki Bezgrješne Marije, u narodu prozvanih Albertinke. Ujutro 30. rujna 1876. godine, dok je nadgledao radove u župnoj crkvi, nesretnim je slučajem pao sa skele visoke sedam metara. Nakon trodnevne kome nakratko se probudio, primio bolesničko pomazanje i posljednju popudbinu od svetog Ivana Bosca, oprostio se od svojih župljana te preminuo u Gospodinu.

Čuda

Nebeski zagovor blaženog Fridrika Alberta posvjedočen je brojnim duhovnim i tjelesnim milostima. Za postupak njegove beatifikacije crkvene su vlasti detaljno ispitale i potvrdile čudesno ozdravljenje teško bolesne osobe, koje se dogodilo nakon usrdnih molitava upućenih njegovu zagovoru. Liječničko povjerenstvo i teološki stručnjaci Kongregacije za kauze svetaca jednoglasno su utvrdili da je ozdravljenje bilo trenutno, potpuno i trajno te da se ne može protumačiti naravnim medicinskim zakonima.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za beatifikaciju oca Alberta otvoren je 1934. godine, a papa Pio XII. potvrdio je junački stupanj njegovih kršćanskih kreposti 16. siječnja 1953. godine, proglasivši ga časnim slugom Božjim. Blaženim ga je svečano proglasio papa Ivan Pavao II. 30. rujna 1984. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njegovi zemaljski ostaci počivaju u župnoj crkvi svetog Petra u Okovima u Lanzo Torineseu, kamo su preneseni 1877. godine i gdje ga vjernici s pobožnošću časte. Njegov liturgijski spomendan slavi se 30. rujna, na dan njegova preminuća. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom talaru, s raspelom ili krunicom u ruci, okružen siromašnom djecom koju majčinski zbrinjavaju njegove duhovne kćeri.

Isti dan, 30. rujna, slave se i