Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blažena Narcisa od Isusa Martillo Morán

Blažena Narcisa od Isusa Martillo Morán
Klikni za povećanje
×
Blažena Narcisa od Isusa Martillo Morán
Blažena Narcisa od Isusa Martillo Morán. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Narcisa od Isusa Martillo Morán

Spomendan
8. prosinca
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1869.

Život

Sveta Narcisa od Isusa Martillo Morán rođena je 29. listopada 1832. godine u selu San José u općini Nobol u Ekvadoru, kao šesto od devetero djece u obitelji pobožnih zemljoposjednika Pedra Martilla i Jovite rođene Morán. Otac joj je bio marljiv i pošten radnik, koji je osobito štovao svetu Marijanu de Paredes i svetog Hijacinta Poljskog. Narcisa je u šestoj godini izgubila majku, pa je rano preuzela brigu o kućanskim poslovima, dok su je starija sestra i seoska učiteljica naučile čitati, pisati, šivati, pjevati i svirati gitaru. Bila je stasita djevojka plave kose i vedra pogleda, no njezino je srce čeznulo jedino za Božjom blizinom. U obiteljskom domu uredila je malu molitvenu sobu, a često se povlačila u osamu obližnjega šumarka, moleći pod stablom guave koje je danas hodočasničko odredište.

Nakon očeve smrti u siječnju 1852. godine preselila se u Guayaquil, gdje je radila kao vrsna krojačica kako bi uzdržavala mlađu braću i sestre te pomagala siromasima i napuštenoj djeci. Premda je živjela u svijetu, vodila je strogi pokornički i djevičanski život, posvećujući sate razmatranju Kristove muke. Kraće vrijeme boravila je i u Cuenci kod pobožnih obitelji, surađujući s blaženom Mercedes de Jesús Molinom u brizi za siročad. Nudili su joj ulazak u samostan bosonogih karmelićanki, no Narcisa je u molitvi prepoznala da je Gospodin poziva na put laičke pokore i mistične skrovitosti u svijetu.

U lipnju 1868. godine, po savjetu svoga duhovnika, franjevca Pedra Guala, preselila se u Limu u Peruu. Ondje je dobila smještaj kao laikinja u dominikanskom samostanu Patrocinio. U tom je samostanu provodila nevjerojatno strog način života: osam sati dnevno provodila je u tihoj molitvi i klanjanju, a četiri noćna sata provodila je u teškim pokorama, nošenju trnove krune i bičevanju, sjedinjujući se s mukama Raspetoga Krista. Hranila se gotovo isključivo svetom eukaristijom i vodom, a često je padala u duboka mistična zanesenja.

Krajem rujna 1869. godine zahvatila ju je jaka ognjica. Sve je patnje podnosila s osmijehom, u savršenoj predanosti Božjoj volji. Preminula je uoči ponoći 8. prosinca 1869. godine, na svetkovinu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, na sam dan otvaranja Prvoga vatikanskog koncila, u trideset i sedmoj godini života. U trenutku njezina preminuća cijeli je samostan zamirisao ugodnim i slatkim nadnaravnim mirisom. Kada su njezini posmrtni ostaci ekshumirani 1955. godine, utvrđeno je da joj je tijelo ostalo posve netaknuto i neraspadnuto.

Čuda

Svetost Narcise od Isusa očitovala se za života u darovima proroštva, ozdravljanja i viđenja, a nakon smrti po njezinu su se zagovoru dogodila mnoga čudesa. Za njezinu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje radnika Juana Pesánteza Peñarande iz 1967. godine. Tijekom rada na plantaži banana u čelo ga je snažno udarila grana, nakon čega se razvio zloćudni tumor koji se unatoč višestrukim operacijama nezaustavljivo širio. U bolnici ga je policajac potaknuo da zazove zagovor Narcise; premda je bio nevjernik, to je učinio i iste noći usnuo Narcisu, a idućega jutra tumor je posve nestao bez medicinskog objašnjenja.

Za njezinu kanonizaciju ispitano je i potvrđeno čudo ozdravljenja sedmogodišnje djevojčice Edelmine Arellano iz 1992. godine. Djevojčica je bila rođena s teškom urođenom manom potpunog nedostatka unutarnjih spolnih organa. Nakon što ju je majka s molitvom dovela u svetište tadašnje blažene Narcise u Nobolu, liječničkim pregledom istoga dana utvrđeno je da su svi organi na čudesan način potpuno i pravilno stvoreni, što su liječnici proglasili apsolutno neobjašnjivim zahvatom Božjim.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti 23. listopada 1987. godine, a blaženom ju je proglasio 25. listopada 1992. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Papa Benedikt XVI. svečano ju je kanonizirao 12. listopada 2008. godine.

Njezino neraspadnuto tijelo počiva u staklenoj urni u velebnom svetištu podignutom u njezinu čast u rodnom Nobolu u Ekvadoru, koji je postao jedno od najvećih hodočasničkih središta Južne Amerike. Mjesto Nobol danas nosi i ime Narcisa de Jesús. Liturgijski spomendan slavi se 8. prosinca. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u jednostavnoj haljini s dominikanskim škapularom, držeći u ruci križ, trnovu krunu ili ljiljan, simbol svoje djevičanske čistoće.

Isti dan, 8. prosinca, slave se i