BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Marija od Božanskog Srca Droste zu Vischering
- Spomendan
- 8. lipnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1899.
Život
Blažena Marija od Božanskog Srca Droste zu Vischering, krsnim imenom Maria Anna Johanna Franziska Theresia Antonia Huberta, rođena je 8. rujna 1863. u palači Erbdrostenhof u Münsteru u Vestfaliji, zajedno s bratom blizancem Maxom. Potjecala je iz drevne i vrlo ugledne grofovske obitelji, kći grofa Clemensa Drostea zu Vischeringa i grofice Helene rođene von Galen. Njezina se obitelj istaknula velikom vjernošću Katoličkoj Crkvi tijekom pritisaka Bismarckova Kulturkampfa. Djetinjstvo je provela u dvorcu Darfeld, a školovala se u internatu redovnica Presvetoga Srca u Riedenburgu u Bavarskoj. Ondje je, slušajući razmatranje o četrdeset i petom psalmu, u srcu osjetila Božji poziv na redovništvo.
Nakon oporavka od teške upale pluća, u kapeli dvorca Darfeld doživjela je 1883. nutarnje viđenje Krista koji ju je pozvao da postane zaručnica Njegova Srca. Prigodom posjeta očevoj bolnici u Darfeldu susrela je jednu bolesnu djevojku s margine društva, obujmila je kršćanskom ljubavlju i privela obraćenju, prepoznavši u tom činu svoje poslanje. Dana 21. studenoga 1888. stupila je u samostan Sestara Naše Gospe od ljubavi Dobroga Pastira u Münsteru uzevši ime sestra Marija od Božanskog Srca. Posvetila se brizi za moralno i materijalno ugrožene djevojke, govoreći da najviše ljubi one najbjednije i najodbačenije.
Godine 1894. poslana je u Portugal, gdje je ubrzo imenovana poglavaricom samostana Dobroga Pastira u Portu. Našavši samostan u teškom stanju, upotrijebila je svoje grofovsko nasljedstvo za obnovu zgrada i proširenje smještaja za više od dvije stotine štićenica. Otvorila je dom za zaštitu djevojčica, mirila obitelji i neumorno evangelizirala. U Portu je primila izvanredna Božja nadahnuća u kojima je Gospodin zatražio da piše papi Lavu XIII. i zatraži posvetu cijeloga ljudskoga roda Presvetomu Srcu Isusovu. U pismu je papi najavila da će ozdraviti od teške bolesti i poživjeti dovoljno dugo da izvrši tu posvetu. Papa Lav XIII. proveo je crkveno ispitivanje te je svojom enciklikom Annum Sacrum odredio da se cijeli svijet posveti Presvetomu Srcu 11. lipnja 1899., nazvavši to najvećim činom svoga pontifikata. Majka Marija, koja je posljednje tri godine života provela prikovana za postelju uslijed tuberkuloze kralježnice, dovršila je svoje zemaljsko poslanje i preminula u Portu uoči svetkovine Presvetoga Srca, 8. lipnja 1899. godine.
Čuda
Gospodin je po njezinu zagovoru izlio mnoge milosti, a u svojim joj je objavama obećao da nitko, pa ni najokorjeliji grešnik, neće otići iz njezine blizine bez utjehe ili posebne milosti. Njezino je tijelo ostalo neraspadnuto te je i danas izloženo javnomu štovanju vjernika. U postupku beatifikacije Crkva je pomno ispitala i potvrdila čudesna ozdravljenja izmoljena njezinim nebeskim posredovanjem.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan blažene Marije od Božanskog Srca slavi se 8. lipnja, na dan njezina prijelaza u vječnost. Papa Pavao VI. proglasio ju je časnom službenicom Božjom 1964., a blaženom 1. studenoga 1975. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu, na tristotu obljetnicu objava Presvetoga Srca svetoj Margareti Mariji Alacoque. Njezino neraspadnuto tijelo počiva u crkvi Presvetoga Srca Isusova u Ermesindeu pokraj Porta u Portugalu, a znatna se relikvija časti i u svetištu Krista Kralja u Almadi kod Lisabona. U umjetnosti se prikazuje u redovničkom habitu sestara Dobroga Pastira, s raspelom na prsima i plamenim Presvetim Srcem Isusovim u rukama.
Isti dan, 8. lipnja, slave se i
- Blažena Marija Terezija Chiramel Mankidiyan, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Jakov Berthieu, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Blaženi Nikola iz Gesturija Medda, redovnik 20. stoljeće
- Sveti Fortunat od Fana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Gildard od Rouena, biskup 6. stoljeće
- Sveti Klodulf od Metza, biskup 7. stoljeće
- Sveti Medard od Noyona, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Ivan Davy, đakon i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Maksimin od Aixa, biskup 1. stoljeće
- Sveti Vilim Fitzherbert, biskup 12. stoljeće