Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Franjo Coll Guitart

Blaženi Franjo Coll Guitart
Klikni za povećanje
×
Blaženi Franjo Coll Guitart
Blaženi Franjo Coll Guitart. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Franjo Coll Guitart

Spomendan
2. travnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1875.

Život

Sveti Franjo Coll Guitart rođen je 18. svibnja 1812. godine u selu Gombrèn u katalonskim Pirenejima, kao deseto i najmlađe dijete u obitelji češljara vune. Otac mu je preminuo kada su Franji bile tek četiri godine, pa ga je majka Magdalena podizala u dubokoj vjeri i pouzdanju u Providnost. U desetoj godini stupio je u sjemenište u Vicu. Kako bi se uzdržavao tijekom studija, stanovao je kod jedne seoske obitelji poučavajući djecu vjeronauku i pismenosti.

Godine 1830. stupio je u Red propovjednika u dominikanskom samostanu u Gironi, gdje je položio prve zavjete. Kada su 1835. godine liberalne španjolske vlasti nasilno ukinule redovničke zajednice i protjerale redovnike iz samostana, Franjo je ostao vjeran svome zvanju. Unatoč progonima, za dominikanskoga svećenika zaređen je u Solsoni 28. svibnja 1836. godine. Budući da povratak u samostane nije bio moguć, otac Coll je više od trideset godina djelovao kao apostolski misionar po čitavoj Kataloniji. Njegove su propovijedi bile jednostavne, tople i prožete evanđeoskom ljubavlju. Privlačio je tisuće ljudi, širio pobožnost prema Majci Božjoj i molitvu svete krunice te neumorno ispovijedao. U svom je misionarskom radu usko surađivao sa svetim Antunom Marijom Claretom.

Gledajući teške društvene prilike i zapuštenost naroda, osobito nedostatak škola za žensku djecu na selu, 15. kolovoza 1856. godine u Vicu osnovao je Družbu sestara dominikanki od Naviještenja. Bez ikakvih materijalnih sredstava i ljudske potpore, ali s neizmjernom vjerom u Boga, uspio je okupiti i obrazovati siromašne djevojke za učiteljice. Sestre su preuzimale vođenje škola u zabačenim selima i rudarskim naseljima, pružajući djeci besplatno obrazovanje i kršćanski odgoj.

Dana 2. prosinca 1869. godine, dok je propovijedao u Sallentu, otac Coll doživio je moždani udar. Nakon toga zdravlje mu se naglo pogoršalo; potpuno je oslijepio i izgubio snagu, no svoje je patnje podnosio s neizmjernim mirom, neprestano moleći krunicu. Preminuo je u glasu svetosti u Vicu 2. travnja 1875. godine, a u trenutku njegove smrti družba koju je utemeljio imala je već pedeset zajednica i više od tri stotine redovnica.

Čuda

Svetost oca Colla bila je potvrđena mnogim čudesnim znakovima. Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje žene Juste Barrientos iz Leóna 1958. godine, koja je neobjašnjivo i trenutno oslobođena teške i smrtonosne bolesti nakon što je zazvan njegov zagovor.

Za kanonizaciju je ispitano i potvrđeno drugo veliko čudo ozdravljenja, koje je liječničko povjerenstvo u Rimu 2008. godine ocijenilo znanstveno posve neobjašnjivim, a uslijedilo je nakon usrdnih molitava upućenih blaženom Franji Collu. Njegov grob u Vicu postao je mjesto trajnog hodočašća i mnogih uslišanja.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio je oca Franja Colla blaženim 29. travnja 1979. godine u Rimu. Svetim ga je svečano kanonizirao papa Benedikt XVI. 11. listopada 2009. godine na Trgu svetoga Petra.

Njegovi posmrtni ostaci počivaju u kapeli matične kuće sestara dominikanki od Naviještenja u katalonskom gradu Vicu. Njegov liturgijski spomendan u Crkvi slavi se 2. travnja, a dominikanski red njegov spomen obilježava i 19. svibnja, na dan njegova krštenja. U ikonografiji se prikazuje u bijelo-crnom dominikanskom habitu s krunicom u ruci, često s raspelom ili kako propovijeda narodu.

Isti dan, 2. travnja, slave se i