SVETAC · PREZBITER
Sveti Gaspar Bertoni
- Spomendan
- 12. lipnja
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1853.
Život
Sveti Gaspar Bertoni rođen je 9. listopada 1777. u Veroni, u tadašnjoj Mletačkoj Republici, u uglednoj i imućnoj građanskoj obitelji javnoga bilježnika Francesca Bertonija i Brunore rođene Ravelli. Kršten je u župnoj crkvi San Paolo Campo Marzo po rukama svoga prozujaka Giacoma. Njegovo djetinjstvo i ranu mladost duboko su obilježili bolni obiteljski događaji: rana smrt voljene mlađe sestre Matilde 1786. godine te razlaz i rastava njegovih roditelja. Temeljito kršćansko obrazovanje stekao je kod otaca isusovaca u školi svetoga Sebastijana u Veroni, gdje je postao član Marijine kongregacije.
U jesen 1795. stupio je u biskupijsko sjemenište u Veroni. Ubrzo su miran tijek njegova studija prekinula burna ratna zbivanja. Kada su 1. lipnja 1796. francuske revolucionarne čete pod zapovjedništvom Napoleona Bonapartea započele dvadesetogodišnju okupaciju sjeverne Italije, Verona se pretvorila u krvavo bojište između Francuza i Austrijanaca, a sam je grad bio podijeljen na dva dijela. Suočen s tolikom ljudskom patnjom, bogoslov Gaspar stupio je u Evanđeosku bratovštinu bolničara. Ne mareći za opasnosti od metaka i zaraze, nesebično se posvetio njezi teških ranjenika, bolesnika i zbrinjavanju prognanika koji su bježali pred ratnim razaranjima. Za svećenika je zaređen 20. rujna 1800. godine.
Mladi se svećenik odmah posvetio pastoralnom radu među mladima, osnovavši oratorij pod imenom Marijina kohorta radi vjerskoga odgoja dječaka i mladića. Kada su francuske vlasti 1807. zabranile i raspustile tu udrugu, don Gaspar se posvetio duhovnom vođenju. Godine 1808. postao je duhovnik nove redovničke zajednice Kćeri kršćanske ljubavi koju je utemeljila sveta Magdalena od Canosse. Pomogao je i časnoj Leopoldini Naudet pri osnivanju Sestara Svete Obitelji te Teodori Campostrini pri utemeljenju Sestara minima od Žalosne Gospe. Biskup Verone povjerio mu je 1810. duhovno vodstvo sjemeništaraca. U to teško doba, dok je papa Pio VII. čamio u Napoleonovu zatočeništvu, don Gaspar je u sjemenište unio duboku privrženost Petrovu nasljedniku i time izveo ustanovu iz duboke duhovne krize.
Nakon sloma Napoleonova carstva, don Gaspar je 4. studenoga 1816. u darovanoj palači uz crkvu svetih Stigmi u Veroni otvorio školu za besplatno obrazovanje siromašnih dječaka te utemeljio novu redovničku zajednicu pod imenom Apostolski misionari u pomoć biskupima, kasnije poznatu kao Družba svetih rana Gospodina našega Isusa Krista ili stimatini. Zadaća reda bila je pomagati biskupima u pučkim misijama, poučavanju vjeronauka i odgoju svećenika, po Kristovoj zapovijedi: »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode« (Mt 28,19Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga). Papa Pio VII. imenovao ga je 20. prosinca 1817. apostolskim misionarom, no austrijske vlasti kočile su njegovo javno misionarsko djelovanje.
Posljednja dva desetljeća njegova života bila su obilježena teškim tjelesnim križem. Obolio je od dugotrajne groznice i teške, uporne infekcije desne noge, zbog čega je od 1843. godine bio trajno prikovan uz postelju. Pretrpio je više od tri stotine izuzetno bolnih kirurških zahvata na nozi, bez ikakvih suvremenih sredstava za ublažavanje boli. Sve te nesnosne patnje i dekubitalne rane podnosio je u herojskoj šutnji, mistično ih sjedinjujući s mukom Kristovom. Iz svoje bolesničke sobe i dalje je neumorno primao svećenike, biskupe i laike koji su hrlili k njemu po duhovni savjet. Kada ga je bolničar na samrtnoj postelji upitao treba li što, don Gaspar je prošaptao: »Trebam samo trpjeti!« Preminuo je u Veroni u glasu svetosti 12. lipnja 1853. godine.
Čuda
Gospodin je potvrdio svetost svoga sluge čudesnim znakovima. Za njegovu beatifikaciju Crkva je priznala čudesno ozdravljenje oca Giuseppea Anselmija, svećenika stimatinca, koji se nalazio na samrti u Brazilu zbog teških i neizlječivih želučanih komplikacija; nakon što su subraća molila zagovor utemeljitelja Gaspara Bertonija, otac Anselmi je 28. svibnja 1937. u Brasiliji iznenada i trajno ozdravio.
Za njegovu kanonizaciju mjerodavna liječnička i teološka povjerenstva Svete Stolice potvrdila su još jedno izvanredno ozdravljenje koje je medicina proglasila znanstveno neobjašnjivim, što je omogućilo njegovo uvrštenje među svete.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Gaspara Bertonija počiva u staklenoj urni pod pokrajnjim oltarom crkve svetih Stigmi u Veroni, kamo hodočaste brojni vjernici. Postupak za njegovo proglašenje svetim otvoren je 1906. godine pod papom Pijom X. Papa Pavao VI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 1966., a potom i blaženim 1. studenoga 1975. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Svetim ga je svečano proglasio papa Ivan Pavao II. na svetkovinu Svih Svetih, 1. studenoga 1989. godine.
Liturgijski spomendan svetoga Gaspara Bertonija slavi se 12. lipnja, na dan njegova prijelaza u vječnost. Njegova družba stimatinaca i danas djeluje u Europi, Americi, Africi i Aziji.
Isti dan, 12. lipnja, slave se i
- Blažena Florida Cevoli, djevica 18. stoljeće
- Blažena Marija Kandida od Euharistije Barba, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Gvido iz Cortone, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Bazilid, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Eskil od Strängnäsa, biskup i mučenik 11. stoljeće
- Sveti Lav III., papa 9. stoljeće
- Sveti Odulf od Stavorena, prezbiter 9. stoljeće
- Sveti Onufrije, pustinjak 4. stoljeće
- Blažena Mercedes Marija od Isusa Molina, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Lovro Marija od svetog Franje Ksaverskoga Salvi, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Placid od Roia, opat 13. stoljeće