Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blažena Anuncijata Cocchetti

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Anuncijata Cocchetti

Spomendan
23. ožujka
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1882.

Život

Blažena Anuncijata Cocchetti rođena je 9. svibnja 1800. godine u mjestu Rovato u pokrajini Brescia u Lombardiji, kao treće od šestero djece Marcantonija Cocchettija i Giulije rođene Albarelli. Rano je doživjela teške gubitke: u dobi od samo sedam godina ostala je siroče bez oba roditelja. Brigu o njoj preuzela je pobožna baka, dok su brat i sestra poslani stricu u Milano. Sakramente prve svete pričesti i potvrde primila je 28. veljače 1810. godine iz ruku biskupa Gabria Marije Nave. Odgajana u kršćanskom duhu kod sestara uršulinki u Rovatu, rano je osjetila poziv da svoj život posveti Bogu i siromasima.

Kada joj je bilo sedamnaest godina, baka joj je omogućila da u obiteljskoj kući otvori malu školu za siromašne seoske djevojčice. Ubrzo je upoznala don Lucu Passija, koji je u tome kraju pokrenuo pobožno djelo svete Doroteje radi vjerskog odgoja mladeži. Kada je austrijska vlast reformom zatvorila njezinu školu, Anuncijata je stekla učiteljsku diplomu te je postala učiteljica u općinskoj školi u Rovatu. U to se vrijeme susrela i sa svetom Magdalenom od Canosse, razmišljajući o ulasku u njezinu družbu, no svetica ju je potaknula da strpljivo slijedi svoj posebni put. Nakon bakine smrti 1823. godine stric Carlo preselio ju je u Milano kako bi joj dogovorio bogatu udaju, no Anuncijata je ostala nepokolebljiva u svojoj odluci da služi jedino Kristu. Jedne večeri 1831. godine, umjesto da pođe sa stricem na svečanu predstavu u milansku Scalu, ostavila je oproštajno pismo na radnom stolu i potajno otputovala u Cemmo u dolini Valcamonica.

U Cemmu je Hermina Panzerini otvorila školu za djevojke, a Anuncijata je s oduševljenjem prihvatila učiteljsku službu. Postala je prava majka i odgojiteljica za sve djevojke u dolini, poučavajući ih znanju, vjeronauku i ručnom radu. Nakon smrti Hermine Panzerini 1842. godine, Anuncijata je otputovala u Veneciju, gdje je obukla redovničko odijelo, a u Cemmo se vratila s dvije suradnice kako bi utemeljila samostalnu zajednicu. Tako je nastala Družba sestara svete Doroteje iz Cemma, kojoj je cilj bio odgoj zapuštene ženske mladeži u duhu duhovnih vježbi svetoga Ignacija Loyolskog. Redovničke zavjete položila je 1843. godine, a družba je dobila biskupijsko odobrenje 1855. godine.

Majka Anuncijata neumorno je pješačila do okolnih župa, osnivajući nove škole, kolegije i domove za siromašne djevojke, vodeći sestre u duhu mudrosti, poniznosti i evanđeoske blagosti. Ujutro 18. ožujka 1882. godine, nakon što je primila svetu pričest na misi, naglo joj je pozlilo. Primivši svete sakramente umirućih, preminula je sveto u Cemmu 23. ožujka 1882. godine u osamdeset i drugoj godini života.

Čuda

Gospodin je svetost blažene Anuncijate proslavio čudesnim znakovima i ozdravljenjima. Za potrebe njezine beatifikacije Crkva je pomno ispitala čudesno ozdravljenje trinaestogodišnje djevojčice Bortoline Milesi. Djevojčica je trpjela od teških, smrtonosnih crijevnih komplikacija i unutarnjih oštećenja za koje liječnici nisu vidjeli nikakva medicinskog izlaza. Nakon što su njezini roditelji i rodbina s vjerom zazvali zagovor majke Anuncijate Cocchetti, dijete je iznenada i potpuno ozdravilo, što su liječničke komisije i teolozi Svete Stolice potvrdili kao znanstveno neobjašnjivo čudo Božje.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za beatifikaciju Anuncijate Cocchetti pokrenut je 1951. godine u biskupiji Brescia, a službeno je otvoren pri Svetoj Stolici 22. lipnja 1972. godine. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti 13. svibnja 1989. godine, dodijelivši joj naslov časne službenice Božje. Isti ju je papa svečano proglasio blaženom 21. travnja 1991. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.

Njezini zemaljski ostaci počivaju u ukrašenoj urni pod oltarom u kapeli matične kuće Sestara svete Doroteje u Cemmu. Liturgijski spomendan slavi se 23. ožujka, na dan njezina preminuća. U umjetnosti se prikazuje u jednostavnom redovničkom habitu s crnim velom i križem na prsima, s knjigom pravila ili katekizmom u ruci, okružena djevojčicama koje poučava vjeri.

Isti dan, 23. ožujka, slave se i