Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Petar Julijan Eymard

SVETAC · PREZBITER

Sveti Petar Julijan Eymard

Spomendan
1. kolovoza
Razdoblje
19. stoljeće

Život

Sveti Petar Julijan Eymard rođen je 4. veljače 1811. godine u mjestu La Mure d'Isère u francuskim Alpama, u biskupiji Grenoble. Njegov je otac bio kovač i trgovac uljem. Od rane dobi Petar Julijan je gajio duboku i nježnu pobožnost prema Presvetoj Bogorodici i Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Još kao dijete znao je u crkvi nasloniti glavu na svetohranište govoreći da ondje najbolje čuje Isusa. Prije svoje prve svete pričesti 1823. godine pješice je hodočastio u marijansko svetište Notre-Dame du Laus.

Iako se njegov otac isprva protivio njegovoj želji da postane svećenik, Petar Julijan je ustrajao u svome pozivu. Godine 1829. stupio je u novicijat oblata Bezgrješne Djevice Marije, no teška bolest pluća prisilila ga je na povratak kući. Nakon očeve smrti primljen je u veliko sjemenište u Grenobleu te je za svećenika zaređen 20. srpnja 1834. godine. Djelovao je kao kapelan u mjestu Chatte, a potom kao župnik u Monteynardu, gdje je svojom revnošću obnovio zapuštenu župnu zajednicu.

Privučen redovničkim životom, 1839. godine stupio je u novicijat Družbe Marijine (otaca marista) u Lyonu, gdje je položio zavjete 1840. godine. U družbi je marljivo radio s laicima, promičući pobožnost prema Majci Božjoj i četrdesetosatno klanjanje Presvetom Sakramentu. Godine 1844. izabran je za provincijala, a bio je zadužen i za Treći red Marijin. Bio je prijatelj i suvremenik svetoga Ivana Marije Vianneya, svetoga Petra Chanela i svetoga Marcelina Champagnata.

Njegovo duhovno iskustvo sve se snažnije usmjeravalo prema otajstvu euharistije. Prigodom molitve u svetištu Gospe od Fourvièrea u Lyonu, 21. siječnja 1851. godine, doživio je snažno nutarnje nadahnuće: uvidio je veliku duhovnu zapuštenost svećenstva, neukost laika i nedostatak prave pobožnosti prema euharistijskom Isusu. Shvatio je da ga Bog poziva na utemeljenje nove redovničke zajednice koja će se potpuno posvetiti trajnom klanjanju i širenju euharistijskoga žara.

Nakon što je uz dopuštenje poglavara napustio mariste, 13. svibnja 1856. godine u Parizu je utemeljio Kongregaciju svećenika Presvetoga Sakramenta (sakramentince). U trošnoj kući u ulici d'Enfer u Parizu, 6. siječnja 1857. godine, zajednica je započela s javnim trajnim klanjanjem pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom. Papa Pio IX. podržao je njegovo djelo pohvalnim pismom, a službeno ga je odobrio 1863. godine. Godine 1858., zajedno s Margaretom Guillot, sveti je utemeljitelj osnovao i žensku granu, Službenice Presvetoga Sakramenta, klauzurnu redovničku zajednicu posvećenu neprestanom klanjanju. Također je pokrenuo Euharistijsku ligu svećenika i Bratovštinu Presvetoga Sakramenta.

Sveti Petar Julijan bio je neumorni apostol česte i dostojne svete pričesti, naglašavajući da se k stolu Gospodnjem ne pristupa zato što smo već sveti, nego da bismo to postali. Njegova pisana djela, sabrana u svescima o stvarnoj Kristovoj prisutnosti i duhovnom savršenstvu, odišu dubokom ljubavlju prema Raspetome i Uskrslom Gospodinu u hostiji. Iscrpljen teškim radom, siromaštvom i bolešću, u srpnju 1868. godine vratio se u rodno mjesto La Mure, gdje je preminuo uslijed moždanoga udara 1. kolovoza 1868. godine u pedeset i sedmoj godini života.

Štovanje i zaštitništvo

Petra Julijana Eymarda blaženim je proglasio papa Pio XI. 12. srpnja 1926. godine, a svetim papa Ivan XXIII. 9. prosinca 1962. godine, na završetku prvoga zasjedanja Drugoga vatikanskoga koncila. Papa Ivan Pavao II. nazvao ga je izvanrednim »apostolom euharistije«. Njegov liturgijski spomen u Rimskom martirologiju slavi se na dan preminuća 1. kolovoza, a u općem crkvenom kalendaru 2. kolovoza. Njegovo časno tijelo počiva u kapeli Corpus Christi pri crkvi Presvetoga Sakramenta u Parizu.

Isti dan, 1. kolovoza, slave se i