SVETICA · REDOVNICA
Sveta Paula Elizabeta Cerioli
- Spomendan
- 24. prosinca
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1865.
Život
Sveta Paula Elizabeta Cerioli rođena je 28. siječnja 1816. godine u mjestu Soncino u pokrajini Cremoni, kao posljednje od šesnaestero djece u bogatoj i plemićkoj obitelji Francesca Ceriolija i Francesce rođene Corniani. Na krštenju je primila ime Costanza. Od rođenja je bila krhkog zdravlja i boležljiva srca, pa je krštena u obiteljskoj kući. Između desete i šesnaeste godine boravila je na odgoju kod sestara vizitantinki u Alzano Lombardu, gdje se istaknula marljivošću, skromnošću i pobožnošću.
Kada je imala devetnaest godina, roditelji su joj ugovorili brak s pedeset i devetogodišnjim grofom Gaetanom Busecchijem iz Comontea kod Seriatea. Brak sklopljen 30. travnja 1835. godine bio je za nju dugotrajno i teško čistilište. Suprug je bio teške naravi, bolestan i duhovno posve udaljen, no mlada je Costanza sve podnosila s kršćanskom blagošću, strpljivošću i poslušnošću. Rodila je četvero djece, no troje je umrlo odmah pri porodu ili u ranoj dobi. Jedini preživjeli sin Carlo, njezina velika utjeha, preminuo je od teške bolesti u šesnaestoj godini u siječnju 1854. godine. Prije smrti sin joj je proročki rekao: »Majko, ne plači, Bog će ti dati drugu djecu!«. Na sam Božić iste godine preminuo joj je i suprug.
U dobi od trideset i osam godina Costanza je ostala potpuno sama, ali i nasljednica golemoga obiteljskog imanja. U dubokoj boli i molitvi pred Raspetim, uz duhovno vodstvo biskupa Bergama Pietra Luigija Speranze, pronašla je smisao svoje patnje. Odrekla se svjetovnoga života i odlučila svoje bogatstvo i život staviti na raspolaganje napuštenoj djeci. Položila je privatne redovničke zavjete, uzevši ime sestra Paula Elizabeta. U svoju palaču u Comonteu primila je prve siromašne seljačke djevojčice bez roditelja. Dana 8. prosinca 1857. godine osnovala je Institut sestara Svete Obitelji, posvećen besplatnom odgoju i kršćanskom zbrinjavanju siromašne seoske djece.
Nekoliko godina kasnije, 4. studenoga 1863. godine, otvorila je na svom imanju u Villacampagni i mušku granu družbe, Braću Svete Obitelji, sa svrhom da siromašne dječake osposobi za poljoprivredni rad i kršćanski život. Sama je napisala pravila za svoje zajednice, želeći da one odišu duhom nazaretskoga doma. Iscrpljena neumornim služenjem i krhkim zdravljem, preminula je u Comonteu 24. prosinca 1865. godine, u četrdeset i devetoj godini života.
Čuda
Gospodin je po zagovoru svete Paule Elizabete podario mnoga uslišanja onima koji su se utjecali njezinoj pomoći. Za potrebe njezine kanonizacije Crkva je priznala čudesno ozdravljenje sestre Micheline Rachele Rote, redovnice iz njezine družbe. Sestra Michelina bolovala je 1997. godine od teškoga zloćudnog tumora koji su liječnici proglasili posve neizlječivim i u terminalnoj fazi. Nakon zajedničkih usrdnih molitava upućenih utemeljiteljici, bolesnica je iznenada, potpuno i trajno ozdravila, a liječnička i teološka povjerenstva u Rimu jednoglasno su to potvrdila kao pravo čudo Božje.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Pio XII. proglasio je Paulu Elizabetu Cerioli blaženom 19. ožujka 1950. godine tijekom Svete godine. Svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. svibnja 2004. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njezino tijelo počiva u kapeli matične kuće sestara Svete Obitelji u Comonteu di Seriate. Liturgijski spomendan svete Paule Elizabete slavi se 24. prosinca. U ikonografiji se prikazuje u jednostavnom redovničkom habitu, često s raspelom ili kako majčinski okuplja napuštenu djecu i siročad.
Isti dan, 24. prosinca, slave se i
- Blaženi Bartolomej Marija Dal Monte, prezbiter 18. stoljeće
- Sveta Irmina od Oehrena, opatica 8. stoljeće
- Sveti Delfin od Bordeauxa, biskup 5. stoljeće
- Sveta Tarzila, djevica 6. stoljeće
- Sveti Ivan Kentski, prezbiter 15. stoljeće