Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Edmund Ignacije Rice

BLAŽENIK · REDOVNIK

Blaženi Edmund Ignacije Rice

Spomendan
29. kolovoza
Razdoblje
19. stoljeće

Život

Blaženi Edmund Ignacije Rice rođen je 1. lipnja 1762. u Callanu u grofoviji Kilkenny u Irskoj, kao četvrti od sedmorice sinova u imućnoj težačkoj obitelji Roberta Ricea i Margaret rođene Tierney. U to je vrijeme katolički puk u Irskoj trpio pod teškim teretom kaznenih zakona kojima je britanska vlast nastojala ugušiti katoličku vjeru i zabranjivala katoličko obrazovanje. Edmund je stekao osnovnu naobrazbu kod mjesnih augustinaca i u školi u Kilkennyju. Godine 1779. otišao je u lučki grad Waterford i počeo raditi kod strica, uspješnoga trgovca stokom i izvoznika hrane za brodove. Nakon stričeve smrti preuzeo je i uspješno razgranao trgovački posao, postavši jedan od najuglednijih i najbogatijih građana Waterforda, poznat po nepokolebljivom poštenju i milosrđu prema siromasima.

Oko 1785. godine oženio se mladom ženom Mary Elliott, no njihova je bračna sreća kratko trajala. Supruga mu je u siječnju 1789. tragično preminula uslijed nesreće, ostavivši mu novorođenu kćer s teškim tjelesnim i razvojnim teškoćama. Pogođen tom tragedijom, Edmund je svoj život još dublje usmjerio prema molitvi, čitanju Svetoga pisma i djelima milosrđa, posjećujući bolesne siromahe u njihovim kućama. Razmišljao je o odlasku na europski kontinent i stupanju u strogi kontemplativni samostan. No jednoga dana, dok je o tome razgovarao sa sestrom biskupa Powera, pokraj njih je prošla skupina napuštenih, gladnih i odrpanih dječaka s ulice. Sugovornica mu je tada nadahnuto doviknula: »Zar bi se zakopao u samostansku ćeliju na kontinentu umjesto da svoje bogatstvo i život posvetiš duhovnom i tjelesnom dobru ovih siromašnih mladića?« U tim riječima Edmund je prepoznao jasan Božji poziv.

Nakon što je zbrinuo kćer i rasprodao svoje uspješno imanje, Edmund je 1802. u preuređenoj staji u ulici New Street u Waterfordu otvorio prvu besplatnu školu za najsiromašnije dječake. Iste godine biskup Hussey položio je temeljni kamen za zgradu i samostan na brijegu nazvanom Mount Sion, koji je blagoslovljen 1803. godine. Kada su ga prvi plaćeni učitelji napustili zbog neposlušnosti ulične djece, Edmundu su se pridružila dvojica mladića iz rodnoga Callana, spremna raditi iz ljubavi prema Bogu. Godine 1808. Edmund i šestorica suradnika položili su redovničke zavjete pred biskupom, preuzevši prilagođeno pravilo sestara od Prikazanja. Tako su nastala braća od Prikazanja, a škole su se ubrzo proširile u Dublin, Cork, Limerick i druge gradove, pružajući djeci besplatnu naobrazbu, odjeću i hranu.

Uvidjevši potrebu središnje uprave kako bi braću mogao slati tamo gdje je potreba najveća, Edmund se obratio Svetoj Stolici. Papa Pio VII. potvrdio je 1820. novu redovničku zajednicu kao papinsku kongregaciju pod imenom Kongregacija kršćanske braće, što je bilo prvo papinsko odobrenje jedne muške redovničke družbe potekle u Irskoj, a Edmund Rice jednoglasno je izabran za prvoga generalnog poglavara. Jedan dio braće u Corku zadržao je prvotno biskupsko uređenje pod imenom Braća od Prikazanja, pa su se iz njegova djela razvile dvije plodne odgojne redovničke obitelji. Edmund je 1828. u Dublinu položio temeljni kamen za glasovitu školu u ulici North Richmond, uz potporu narodnoga vođe Daniela O'Connella. Zbog staračke nemoći i teškoga artritisa povukao se sa službe 1838. godine te je posljednje godine proveo u molitvi u Mount Sionu u Waterfordu, gdje je sveto preminuo 29. kolovoza 1844. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci blaženog Edmunda Ignacija Ricea počivaju u kapeli na gori Mount Sion u Waterfordu, koja je postala mjesto hodočašća i molitve. Postupak za njegovu beatifikaciju službeno je zaključen pod papom Ivanom Pavlom II., koji ga je na Trgu svetoga Petra u Rimu svečano proglasio blaženim 5. listopada 1996. godine.

Njegov se liturgijski spomendan slavi 29. kolovoza, na dan njegova preminuća. Blagoslovljeno ime Gospodnje!« (Job 1,21i reče: “Go iziđoh iz krila majčina, go ću se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!”).

Isti dan, 29. kolovoza, slave se i