Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveta Vincenca Gerosa

Sveta Vincenca Gerosa
Klikni za povećanje
×
Sveta Vincenca Gerosa
Sveta Vincenca Gerosa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Vincenca Gerosa

Spomendan
28. lipnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1847.

Život

Sveta Vincenca Gerosa, krsnim imenom Caterina, rođena je 29. listopada 1784. u Lovereu, gradiću u Lombardiji, u imućnoj obitelji trgovaca kožom. Roditelji Gianantonio i Giacomina usadili su u njezino srce duboku kršćansku pobožnost i ljubav prema raspetom Gospodinu. Još u djetinjstvu započela je školovanje kod benediktinki u Gandinu, ali ga je zbog krhka zdravlja morala prekinuti i vratiti se kući. Nakon rane smrti roditelja i rođaka, Caterina je ostala sama s velikim imetkom, no njezino srce nije prionulo uz prolazna zemaljska dobra. Svoju je kuću otvorila siromašnim djevojkama, majkama koje nisu mogle prehraniti djecu i bolesnicima. Diskretno je ulazila u domove potrebitih, mirila zavađene i nosila pomoć, zbog čega su je u mjestu nazivali majkom i pomiriteljicom.

U zreloj dobi, oko četrdesete godine života, upoznala je mladu učiteljicu Bartolomeju Capitanio, koja je gorjela žarom za kršćansko milosrđe. Bartolomeja je predložila utemeljenje novoga redovničkog instituta posvećenog djelima milosrđa i njezi bolesnika. Caterina, koja je bila ponizna i povučena, u početku se ustručavala tako velikoga pothvata, no na nagovor mjesnih svećenika prepoznala je u tome Božju volju. U zgradi koju su nazvali Samostančić (Conventino), Caterina i Bartolomeja posvetile su se Bogu 21. studenoga 1832. godine u župnoj crkvi svetoga Jurja. Caterina je tada uzela redovničko ime Vincenca.

Zajedno su djelovale svega osam mjeseci, jer je Bartolomeja preminula u srpnju 1833. godine. Shrvana gubitkom, sestra Vincenca htjela se povući, no na poticaj duhovnika preuzela je upravljanje zajednicom. Tijekom haranja kolere sestre su se nesebično dale na njegu oboljelih i zbrinjavanje siročadi, a družba se munjevito širila Lombardijom, Venetom i Trentinom. Vincenca je mudro i majčinski vodila zajednicu sve do svoje smrti 28. lipnja 1847. u Lovereu, ostavivši iza sebe stotinu pedeset i šest sestara u dvadeset i pet samostana, s posljednjom oporukom: »Ljubite jedne druge i imat ćete Božji blagoslov«.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svete Vincence Gerose slavi se 28. lipnja. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 30. svibnja 1926., a papa Pio XII. uvrstio ju je među svete 18. svibnja 1950. godine, na zajedničkom slavlju sa svetom Bartolomejom Capitanio. Njezino tijelo počiva uz tijelo svete Bartolomeje u crkvi Krista Kralja u Lovereu, pokraj matične kuće sestara milosrđa. U umjetnosti se sveta Vincenca prikazuje u jednostavnom redovničkom odijelu svoje družbe, često s raspelom u ruci ili u brizi za siromašne bolesnike i siročad.

Isti dan, 28. lipnja, slave se i