Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Adolf Kolping

Blaženi Adolf Kolping
Klikni za povećanje
×
Blaženi Adolf Kolping
Blaženi Adolf Kolping. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Adolf Kolping

Spomendan
4. prosinca
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1865.

Život

Blaženi Adolf Kolping rođen je 8. prosinca 1813. godine u Kerpenu nedaleko od Kölna, kao četvrto od petero djece siromašnoga pastira Petera Kolpinga i Anne Marije rođene Zurheyden. Premda su roditelji oskudijevali u svemu, s velikim su se naporom trudili osigurati djeci osnovno obrazovanje. Zbog siromaštva Adolf je već u dobi od dvanaest godina morao prekinuti školovanje i poći na zanat za postolara kod majstora Meusera u Kerpenu. Sljedećih deset godina radio je kao postolarski pomoćnik u raznim radionicama, a potom u jednoj velikoj radionici u Kölnu. Ondje je izbliza iskusio surovu svakodnevicu mladih radnika koji su uslijed ubrzane industrijalizacije živjeli u teškoj bijedi, prepušteni moralnoj propasti, porocima i ravnodušnosti. To ga je iskustvo duboko ranilo i potaknulo u njemu želju da im pomogne kao Kristov svećenik.

Iako mu se nudila prilika da preuzme uglednu postolarsku radionicu i zasnuje obitelj, Adolf je u dvadeset i četvrtoj godini odlučio napustiti zanat i ostvariti svoj svećenički poziv. Uz pomoć dobročinitelja završio je gimnaziju u Kölnu 1841. godine, a potom je upisao studij teologije u Münchenu i Bonnu. Za svećenika je zaređen 13. travnja 1845. godine u Minoritskoj crkvi u Kölnu. Noć uoči ređenja preminuo mu je otac, pa je slavlje bilo prožeto dubokom tugom i kršćanskom nadom.

Službu je započeo kao kapelan i vjeroučitelj u industrijskom gradu Elberfeldu. Ondje se susreo s udrugom mladih zanatlija koju je osnovao učitelj Breuer te je postao njezin duhovnik. Dobro poznavajući nevolje radničke mladeži, shvatio je da se kršćanstvo ne može naviještati samo riječima s propovjedaonice, nego djelatnom ljubavlju u konkretnom životu. Godine 1846. osnovao je dom za prihvat i stručno obrazovanje šegrta, uzevši za geslo rad, učenje i molitvu u vedrini duha.

Premješten 1849. godine za vikara kölnske katedrale, ondje je već 6. svibnja utemeljio kölnsko Djetićko udruženje, koje je preraslo u međunarodno djelo poznato pod imenom Kolpingovo djelo. Putovao je po velikim industrijskim središtima Njemačke, Austrije, Švicarske i Ugarske, okupljajući radnike. Cilj mu je bio odgojiti radnika kao čestita kršćanina, vrsna majstora, odgovorna obiteljskog oca i savjesna građanina. Bio je i plodan pisac i novinar; godinama je uređivao listove »Rheinische Volksblätter« i »Volkskalender«, koristeći tisak za odgoj naroda i prikupljanje pomoći. Zbog njegove očinske brige radnici su ga prozvali Ocem zanatlija. Iscrpljen neprestanim radom i teškom bolešću pluća, preminuo je sveto u Kölnu 4. prosinca 1865. godine, ne navršivši pedeset i dvije godine života, ostavivši iza sebe zajednicu od preko 24 000 članova u više od 400 mjesta.

Čuda

Nebeski zagovor blaženog Adolfa Kolpinga potvrdio se mnogim milostima, a za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje koje se dogodilo po njegovu zagovoru. Riječ je o trenutnom, potpunom i trajnom tjelesnom ozdravljenju teško oboljele osobe od neizlječive bolesti, što su liječnička povjerenstva i teološki stručnjaci Svete Stolice ocijenili znanstveno neobjašnjivim zahvatom Božjim.

Štovanje i zaštitništvo

Nakon Kolpingove smrti pruski kralj Vilim I. dopustio je da se njegovi posmrtni ostaci u travnju 1866. godine prenesu u njegovu najdražu Minoritsku crkvu u Kölnu, gdje njegov grob posjećuju hodočasnici iz cijeloga svijeta. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je časnim slugom Božjim 13. svibnja 1989. godine, a blaženim ga je proglasio 27. listopada 1991. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njegov se liturgijski spomendan u Crkvi slavi 4. prosinca, a u pojedinim krajevima i 6. prosinca. Blaženi Adolf Kolping uzor je socijalnog apostolata Crkve. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom talaru s kolarom, okružen mladim radnicima i obrtničkim alatom, često s knjigom ili novinama u ruci.

Isti dan, 4. prosinca, slave se i