Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Marko Ji Tianxiang

SVETAC · MUČENIK

Sveti Marko Ji Tianxiang

Spomendan
7. srpnja
Razdoblje
19. stoljeće

Život

Sveti Marko Ji Tianxiang rođen je 1834. godine u mjestu Yazhuangtou u okrugu Jizhou, unutar pokrajine Hebei u Kini. Potjecao je iz ugledne i imućne kršćanske obitelji te je stekao temeljito obrazovanje i postao cijenjen liječnik kirurg. Bio je obiteljski čovjek, otac i suprug, poznat u svom kraju po velikodušnosti jer je siromašne bolesnike liječio posve besplatno. Zbog njegova poštenja i ugleda bila mu je povjerena i briga za materijalna dobra mjesne kršćanske zajednice.

Oko četrdesete godine života obolio je od teške i bolne želučane bolesti. Kako bi ublažio nepodnošljive bolove, počeo je uzimati opijum, što je u ono doba bio uobičajeni medicinski lijek. Međutim, dugotrajno uzimanje te tvari pretvorilo se u tešku ovisnost iz koje se, unatoč iskrenim naporima koji su trajali desetljećima, nije uspijevao osloboditi. U to se vrijeme takva slabost smatrala teškim grijehom i sablazni. Marko je redovito pristupao sakramentu pomirenja, no njegov ispovjednik, smatrajući da zbog stalnih povrataka ovisnosti nema istinsko kajanje i čvrstu odluku o popravku, uskratio mu je odrješenje. Uskraćivanjem odrješenja Marku je punih trideset godina bio zabranjen pristup svetoj pričesti.

Unatoč toj strašnoj kušnji i trpljenju duše koja je žeđala za euharistijskim Gospodinom, Marko nije napustio Crkvu niti se ogorčio. Punih trideset godina svake je nedjelje vjerno dolazio na svetu misu sa svojom obitelji, ponizno klečao na dnu crkve, molio krunicu i živio u skrušenosti, neprestano moleći Boga za milost da umre u svetoj vjeri. Znao je da ga Bog ljubi u njegovoj slabosti i gajio je čvrstu nadu da će jedino mučeništvom moći posvjedočiti svoju cjelovitu predanost Kristu.

Prilika za konačno svjedočanstvo stigla je tijekom Boksačkoga ustanka. U srpnju 1900. godine ustanici su upali u njegovo selo. Marko se s dvanaestero članova svoje obitelji, uključujući sinove, snahe i unučad, sklonio na mjesno groblje, ali su ubrzo otkriveni i zarobljeni. Pobunjenici su od njih zatražili da se odreknu Krista kako bi sačuvali živote, a mnogi Markovi bivši pacijenti nagovarali su ga da popusti. Marko i njegovi bližnji to su odlučno odbili, čvrsto držeći svoje medaljice i škapulare.

Kada su ih poveli na gubilište, Marko je ponizno zamolio krvnike da njega pogube posljednjega. Želio je stajati uz svakoga člana svoje obitelji, tješiti ih i hrabriti u vjeri kako nitko od njih ne bi klonuo ili umro sam. Dok su mu pred očima mačem odrubljivali glave djeci i unučadi, Marko je glasno molio Lauretanske litanije Majci Božjoj i blagoslivljao Gospodina. Kao posljednji u nizu, s nepokolebljivom vjerom i mirom položio je glavu pod mač 7. srpnja 1900. godine, primivši neprolazni vijenac slave.

Štovanje i zaštitništvo

Marka Ji Tianxianga blaženim je proglasio papa Pio XII. 17. travnja 1955. godine, a svetim papa Ivan Pavao II. na Trgu svetoga Petra 1. listopada 2000. godine u zboru 120 kineskih mučenika. U liturgijskom kalendaru njegov se spomen slavi 7. srpnja, dok se zajednički spomen kineskih mučenika časti 9. srpnja. Zbog svoga osobitoga životnog križa, u Crkvi se časti kao zaštitnik ovisnika o drogama, alkoholu i drugim teškim navikama, te onih koji se unatoč vlastitoj nemoći i dugotrajnim duhovnim sušama ne prestaju pouzdavati u beskrajno Božje milosrđe. U umjetnosti se prikazuje kao plemeniti liječnik koji s krunicom u ruci stoji pred mačem progonitelja.

Isti dan, 7. srpnja, slave se i