Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Životopisi › Sveta Etelburga od Faremoutiersa

Sveta Etelburga od Faremoutiersa
Klikni za povećanje
×
Sveta Etelburga od Faremoutiersa
Sveta Etelburga od Faremoutiersa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · OPATICA

Sveta Etelburga od Faremoutiersa

Spomendan
7. srpnja
Razdoblje
7. stoljeće
Smrt
664.

Život

Sveta Etelburga rodila se početkom sedmoga stoljeća u Engleskoj kao kći kralja Anne, pobožnoga vladara Istočnih Angla, čija su mnoga djeca uvrštena među svete. Od ranoga je djetinjstva odgajana u ljubavi prema Kristu, a odbivši sve ponude za svjetovni brak, odlučila je svoje djevičanstvo zauvijek posvetiti nebeskom Zaručniku. Budući da u to vrijeme u Engleskoj još nije bilo dovoljno ženskih samostana, Etelburga je zajedno sa svojom polusestrom svetom Setridom otputovala u Galiju.

Stupila je u glasoviti samostan Faremoutiers u pokrajini Meaux, koji je osnovala sveta Fara pod strogim pravilom svetoga Kolumbana. U tom se samostanu Etelburga odlikovala izvanrednom poniznošću, trajnim tjelesnim odricanjem, neprestanim postom i molitvom, dajući slavu Bogu svojim neporočnim djevičanstvom. Nakon smrti svoje sestre Setride, Etelburga je izabrana za treću opaticu samostana Faremoutiers. Upravljala je zajednicom s velikom majčinskom blagošću i evanđeoskom mudrošću sve do svoje blažene smrti u Gospodinu 7. srpnja 664. godine.

Čuda

Sveti Beda Časni bilježi da je sveta Etelburga započela gradnju crkve u čast svih svetih apostola u Faremoutiersu, u kojoj je željela biti pokopana. Kada je preminula, tijelo joj je položeno u privremeni grob jer crkva još nije bila dovršena. Sedam godina kasnije, kada su otvorili njezin lijes kako bi prenijeli posmrtne ostatke u dovršenu crkvu, pronašli su njezino sveto tijelo potpuno neraspadnuto i očuvano, dok se iz groba širio predivan nebeski miris koji je ispunio cijeli samostan.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svete Etelburge od Faremoutiersa slavi se 7. srpnja. Rimski martirologij slavi je u Eboriacumu u pokrajini Meaux u Galiji kao kćer kralja Istočnih Angla i opaticu koja je strogim tjelesnim odricanjem i trajnim djevičanstvom proslavila Boga. Njezine su se relikvije stoljećima s velikom pobožnošću častile u samostanu Faremoutiers. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u opatičkom velu s pastoralnim štapom i kraljevskom krunom uz noge, držeći u ruci ljiljan kao simbol netaknute čistoće. Zaštitnica je djevica, redovnica i bolesnika.

Isti dan, 7. srpnja, slave se i