Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Spomen › Sveta Wereburga

SVETICA · OPATICA

Sveta Wereburga

Spomendan
3. veljače
Razdoblje
7. stoljeće

Život

Sveta Wereburga rodio se sredinom sedmoga stoljeća u Engleskoj u kraljevskoj obitelji Mercijskoga kraljevstva. Bila je kći mercijskoga kralja Vulfherea i svete Ermenilde, kćeri kentskoga kralja. Od najranijega djetinjstva odlikovala se izvanrednom krotkošću, čistoćom srca i ljubavlju prema molitvi. Iako su je mnogi velikaši prosili za brak, Wereburga je odlučno odbila sve zemaljske prosce, želeći svoj život posvetiti isključivo nebeskom Zaručniku Kristu. Uz očevo dopuštenje stupila je u glasoviti samostan Ely, gdje ju je njezina sveta teta Eteldreda obukla u redovnički veo.

U samostanu se Wereburga istaknula herojskom poniznošću; iako kraljevska kći, dragovoljno je posluživala u najtežim poslovima i provodila noći u molitvi psalama. Kasnije ju je njezin stric, kralj Etelred od Mercije, pozvao da preuzme upravu i obnovu ženskih samostana u njegovu kraljevstvu. Postala je opatica u Elyju, a utemeljila je i podigla brojne nove samostane, među kojima su se isticali Trentham, Hanbury i Weedon. Svojim je kreposnim vodstvom odgojila stotine posvećenih djevica u evanđeoskom savršenstvu. Preminula je u Gospodinu u samostanu Trentham 3. veljače oko 700. godine.

Čuda

Sveti život Wereburge bio je popraćen mnogim čudesima. Najpoznatija je predaja o divljim guskama koje su pustošile usjeve u Weedonu: svetica im je mirno zapovjedila da prestanu činiti štetu i zatvorila ih u ogradu; kada je jedna guska bila ukradena i ubijena, Wereburga ju je svojom molitvom oživjela i sve ih otpustila uz zapovijed da više ne diraju polja, što su ptice trajno poslušale.

Štovanje i zaštitništvo

Katolička Crkva slavi spomendan svete Wereburge 3. veljače, kako navodi Rimski martirologij. Njezino je neraspadnuto tijelo preneseno u Hanbury, a u devetom stoljeću pred opasnošću od Danaca u Chester, gdje je oko njezina svetišta nastala velebna katedrala. Glavna je zaštitnica grada Chestera i biskupije Chester. Prikazuje se kao opatica s krunom na glavi i pastoralom u ruci, često uz jato divljih gusaka uz njezine noge.

Isti dan, 3. veljače, slave se i