Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 7. stoljeće › Životopisi › Sveti Maksim Ispovjedalac

Sveti Maksim Ispovjedalac
Klikni za povećanje
×
Sveti Maksim Ispovjedalac
Sveti Maksim Ispovjedalac. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · OPAT

Sveti Maksim Ispovjedalac

Spomendan
13. kolovoza
Razdoblje
7. stoljeće
Smrt
662.

Život

Sveti Maksim Ispovjedalac, nazvan Teologom, rodio se u Carigradu oko 580. godine u uglednoj plemićkoj obitelji. Zbog svoje iznimne učenosti i vrlina postao je prvi tajnik bizantskoga cara Heraklija, koji ga je iznimno cijenio. No željan kontemplativnoga života u Bogu, napustio je carski dvor i povukao se u samostan u Krizopolu nasuprot Carigradu, gdje je ubrzo postao opat. Pod duhovnim vodstvom svetoga Sofronija, kasnijega jeruzalemskog patrijarha, duboko je proniknuo u tajne utjelovljenja i askeze.

Kada je carski dvor uz podršku carigradskih patrijarha počeo širiti monotelitsko krivovjerje koje je nijekalo postojanje dvije volje i dva djelovanja u Kristu, Maksim je postao neustrašivi predvodnik pravovjernih katolika. U Africi je 645. godine održao glasovitu javnu raspravu s bivšim carigradskim patrijarhom Pirom, sjajno dokazavši da Krist kao pravi Bog i pravi čovjek posjeduje božansku i ljudsku volju, nakon čega se Pir odrekao zabluda i pošao u Rim. Maksim je trajno ispovijedao nepokolebljivu privrženost Rimskoj Crkvi, naučavajući da je Rimska Stolica jedina čvrsta stijena i temelj svih Crkava pod suncem, kojoj je sam Krist povjerio vlast vezivanja i odrješivanja. Na njegov je poticaj sveti papa Martin I. 649. godine sazvao Lateranski sabor na kojemu je osuđeno monotelitstvo.

Zbog nepokolebljive vjernosti pravovjerju i odbijanja carskih edikata, Maksim je uhićen, doveden u Carigrad i podvrgnut dugotrajnim tamničkim mukama. Optužen je za veleizdaju, no hrabri je starac odgovorio da radije bira smrt nego izdaju katoličke vjere. Po zapovijedi heretičkoga cara Konstansa II., Maksimu je odrezana desna ruka kako više ne bi pisao te mu je iščupan jezik kako više ne bi propovijedao istinu. Zajedno sa svoja dva učenika Anastazija prognan je u daleku Laziku na Kavkazu. Iscrpljen teškim ranama i zlostavljanjima, predao je svoj duh Bogu u utvrdi Schemaris na grebenima Kavkaza 13. kolovoza 662. godine u osamdeset i drugoj godini života.

Čuda

Crkvena predaja bilježi da su se na grobu svetoga Maksima u Laziki svake noći pojavljivale tri sjajne nebeske svjetiljke koje su obasjavale njegov grob, svjedočeći o slavi Presvetoga Trojstva koje je sveti Ispovjedalac neustrašivo branio. Unatoč tome što mu je jezik bio okrutno odsječen, Bog mu je u trenucima progonstva povratio dar govora kako bi tješio i utvrđivao svoju subraću u katoličkoj vjeri sve do posljednjega daha.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Maksima Ispovjedaoca slavi se 13. kolovoza. Rimski martirologij slavi njegov blaženi prijelaz u utvrdi Schemaris na Kavkazu kao opata Krizopola, proslavljena naukom i žarom za katoličku istinu, kojemu je heretički car dao odsjeći desnu ruku te ga s učenicima prognao u Laziku gdje je predao duh Bogu. Jedan je od najvećih crkvenih otaca i bogoslova kršćanskoga Istoka. U umjetnosti se prikazuje kao ostarjeli monah s dugom bijelom bradom, s odsječenom desnom rukom i perom, držeći u lijevoj ruci svitak s ispoviješću o dvije Kristove volje. Zaštitnik je teologa, progonjenih zbog obrane katoličke vjere i redovnika.

Isti dan, 13. kolovoza, slave se i