SVETAC · PAPA I MUČENIK
Sveti Martin I.
- Spomendan
- 13. travnja
- Razdoblje
- 7. stoljeće
Život
Sveti Martin I. rodio se u Todiju uz rijeku Tiber u plemenitoj obitelji kao sin Fabricija. Odlikovao se izvanrednim umom, dubokom učenošću i velikom ljubavlju prema siromasima. Služio je kao đakon Rimske Crkve, a papa Teodor I. poslao ga je kao apokrizijara u Carigrad radi obrane pravovjerja. Nakon smrti pape Teodora, Martin je 21. srpnja 649. godine izabran za rimskoga biskupa te je posvećen bez čekanja carskoga odobrenja. Odmah po preuzimanju službe sazvao je u Lateranskoj bazilici glasoviti Lateranski sabor, na kojemu se okupilo sto i pet biskupa. Na saboru su odbačeni carski edikti Ekteza cara Heraklija i Tip cara Konstansa II. te je svečano proglašena katolička istina o dvjema voljama i dvama djelovanjima u Kristu, a monotelitski patrijarsi izopćeni.
Car Konstans II. poslao je tada egzarha Olimpija u Rim sa zapovijedi da prisili papu na potpisivanje Tipa ili da ga pogubi. Olimpije je pokušao ubiti papu za vrijeme podjele svete pričesti, no Božja je providnost čudesno oslijepila ubojicu i spasila papu. Car je potom 653. godine poslao novoga egzarha Teodora Kaliopu, koji je s naoružanim vojnicima provalio u Lateransku baziliku i zarobio bolesnoga papu koji je ležao pred oltarom. Kako bi spriječio prolijevanje krvi svojih vjernika, Martin se dragovoljno predao.
Odveden je na dugotrajno i mučno putovanje morem do Carigrada, gdje je po dolasku ostavljen na palubi izvrgnut poruzi svjetine, a potom bačen u tamnicu Prandeariju gdje je devedeset i tri dana trpio od gladi, studeni i žeđi. Izveden je pred senat pod lažnim političkim optužbama, no pravi razlog bilo je njegovo odbijanje kompromisa u vjeri. Javno su ga svukli, okovali u teške lance i vukli ulicama grada, a zatim bacili u zatvor Diomeda. Car ga je osudio na progonstvo u Herson na Krimu, gdje je vladala strašna glad. Ostavljen bez pomoći, papa je u progonstvu proveo posljednje dane u molitvi i trpljenju za jedinstvo Crkve. Preminuo je u Hersonu 16. rujna 655. godine, primivši mučeničku krunu.
Čuda
Gospodin je proslavio svetoga papu Martina mnogim čudesima. Čudesno je sačuvan od mača ubojice u Lateranu kada je ubojica iznenada izgubio vid. U Hersonu i nakon njegove smrti na njegovu su se grobu u crkvi Blažene Djevice Marije u Vlaherni kod Hersona događala brojna čudesna ozdravljenja bolesnika.
Štovanje i zaštitništvo
Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Martina I. 13. travnja, a njegov se spomen slavi i 12. studenoga, dok ga Istočna Crkva časti 13. travnja i 15. rujna. Veći dio njegovih svetih relikvija prenesen je u Rim, gdje počivaju u crkvi San Martino ai Monti. Posljednji je papa mučenik u povijesti Crkve. U umjetnosti se prikazuje u papinskom ruhu s tijarom, držeći lance, palminu granu mučeništva i knjigu saborskih kanona.
Isti dan, 13. travnja, slave se i
- Blažena Ida Bulonjska (Lorenska), udovica 12. stoljeće
- Blažena Margareta iz Città di Castella, djevica 14. stoljeće
- Blaženi Albertin iz Montonea, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Skubilion Rousseau, redovnik 19. stoljeće
- Sveti Hermenegild, kraljević i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Karadok, prezbiter i pustinjak 5. stoljeće
- Sveti Karp, biskup, Papil, đakon, i Agatonika, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Saba Reyes Salazar, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Urs od Ravenne, biskup 4. stoljeće
- Blažena Ida od Rozenvala, djevica 12. stoljeće
- Blaženi Franjo Dickenson i Milon Gerard, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Ivan Lockwood i Edvard Catherick, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće