Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Albertin iz Montonea

BLAŽENIK · PUSTINJAK

Blaženi Albertin iz Montonea

Spomendan
13. travnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1294.

Život

Blaženi Albertin rođen je u Montoneu u Umbriji u prvoj polovici trinaestoga stoljeća. Privučen ljubavlju prema tišini i neprestanoj molitvi, zarana se odrekao svih svjetovnih časti i povukao u glasoviti samostan i pustinjačku naseobinu Fonte Avellana na padinama Apenina, gdje su braća živjela po strogoj monaškoj tradiciji.

Godine 1275. redovnička su ga braća zbog njegove razboritosti, krotkosti i duboke duhovnosti izabrala za priora avelanitske kongregacije. Kao poglavar, Albertin je upravljao zajednicom s velikom očinskom ljubavlju i evanđeoskom odlučnošću. U vremenima kada su talijanski gradovi i općine bili rastrgani bratoubilačkim sukobima i neslogom, blaženi je Albertin neumorno djelovao kao posrednik i mirotvorac, mireći zavađene građane i donoseći kršćansko pomirenje u krajeve Marche i Umbrije.

Zbog njegova velikog ugleda i svetačkoga života, 1292. godine bio je izabran za biskupa Osima. No, Albertin je u dubokoj poniznosti i želji za monaškim mirom već sutradan odbio biskupsku čast i vratio se svojoj dragoj pustinji Fonte Avellana, želeći radije služiti Gospodinu u skrovitosti nego u svjetovnom dostojanstvu. Ostatak svojih dana proveo je u sabranosti, postu i razmatranju nebeskih tajni. Preminuo je u Fonte Avellani, 13. travnja 1294. godine.

Čuda

Blaženi Albertin uživao je još za života glas čudotvorca, a nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu događala mnoga uslišanja i ozdravljenja onih koji su se s vjerom utjecali njegovu zagovoru. Osobito su mu hrlili bolesnici koji su patili od tjelesnih prijeloma i kile, nalazeći olakšanje i zdravlje po njegovoj nebeskoj pomoći.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje blaženoga Albertina odobrio je papa Klement XIV. 1772. godine, a papa Pio VI. odobrio je posebnu misu i časoslov u njegovu čast za monahe kamaldoljane. Spomendan mu se u Rimskom martirologiju slavi 13. travnja, a u redovničkim se zajednicama spominje i na druge dane, osobito krajem kolovoza i početkom rujna. Vjernici mu se s pouzdanjem utječu kao nebeskom zaštitniku i pomoćniku u bolestima kile, te kao uzoru poniznosti i nesebičnoga mirotvorstva.

Isti dan, 13. travnja, slave se i