Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Spomen › Blaženi Isnard iz Chiampa

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Isnard iz Chiampa

Spomendan
19. ožujka
Razdoblje
13. stoljeće

Život

Blaženi Isnard iz Chiampa rodio se krajem 12. stoljeća u mjestu Chiampo u blizini Vicenze u sjevernoj Italiji. Kao mladić posvetio se studiju teologije, no kada je u Bologni susreo svetoga Dominika Guzmána, bio je privučen idealom siromašnoga propovijedanja i apostolskoga služenja. Iz ruku samoga svetog Dominika primio je habit Reda propovjednika 1219. godine.

Nakon formacije i svećeničkoga ređenja poslan je u Lombardiju, gdje su se u to doba naglo širile zablude krivovjeraca. Isnard je došao u Paviju, grad u kojemu je svojom gorljivošću, krepošću i mudrošću ostavio neizbrisiv trag. Ondje je 1230. godine utemeljio dominikanski samostan pri crkvi svetoga Nazarija, postavši njegovim prvim priorom.

Iako je tjelesno bio težak i bolovao od pretilosti, što mu je činilo hod i kretanje iznimno bolnim i teškim, Isnard se nije štedio: neumorno se uspinjao na propovjedaonice, obilazio ulice i trgove te snažnim riječima branio istinu katoličke vjere. Njegov je govor bio jednostavan, ali pun snage Duha Svetoga, pa su pod njegovim vodstvom mnogi zabludjeli napuštali zablude i vraćali se sakramentima Crkve. Iscrpljen bolestima, dugim postom i pokorničkim radom, Isnard je preminuo u Gospodinu u samostanu u Paviji 19. ožujka 1244. godine.

Čuda

Predaja bilježi da su Isnarda za života često ismijavali bezbožnici zbog njegove tjelesne težine, no Bog ga je proslavio čudima. Kada mu se jedan zao čovjek rugao dok je propovijedao govoreći kako će se prije raspasti kameni zid nego što će on obratiti grešnika, Isnard se mirno pomolio i zid se pred očima okupljenoga mnoštva srušio, što je prisutne ispunilo strahopoštovanjem i navelo na pokajanje. Na njegovu su se grobu događala mnoga čudesna ozdravljenja.

Štovanje i zaštitništvo

Štovanje blaženoga Isnarda potvrdio je papa Pio VI. 1791. godine. Njegov se spomendan u Katoličkoj Crkvi slavi 19. ožujka. Relikvije mu se s poštovanjem čuvaju u crkvi svetoga Gervazija i Protazija u Paviji. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u dominikanskom ruhu s knjigom u ruci i ljiljanom, često s raspelom pred kojim moli.

Isti dan, 19. ožujka, slave se i