Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Spomen › Blaženi Ivan Dobri

BLAŽENIK · PUSTINJAK

Blaženi Ivan Dobri

Spomendan
23. listopada
Razdoblje
13. stoljeće

Život

Blaženi Ivan Dobri (Giovanni Buono) rođen je oko 1168. godine u Mantovi u pokrajini Lombardiji. U ranoj mladosti, napustivši svoju pobožnu majku, pošao je u svijet i posvetio se zanimanju putujućega lakrdijaša, glumca i zabavljača. Godinama je lutao raznim krajevima Italije, vodeći raspušten i lakomislen život daleko od Boga, tražeći pljesak svjetine i zemaljske užitke.

No Gospodin ga nije napustio u njegovim zabludama. Kada je navršio četrdeset godina, pogodila ga je teška i opasna bolest koja ga je dovela do samoga ruba smrti. U tom stanju duboke nemoći i patnje, Ivan se suočio s istinom o svojem životu i vječnosti. Položio je svečani zavjet Gospodinu da će, ako ozdravi, zauvijek napustiti isprazni svijet i posvetiti se posvemašnjoj pokori i ljubavi prema Kristu i Njegovoj svetoj Crkvi. Čudesno ozdravivši, održao je svoje obećanje: povukao se u strogu pustinjačku osamu u Ceseni, provodeći dane u suzama kajanja, teškom postu, molitvi i bdjenjima.

Glas o njegovu obraćenju i strogom životu privukao je brojne učenike koji su željeli nasljedovati njegov pokornički put. Tako je blaženi Ivan utemeljio novu redovničku zajednicu, poznatu kao zajednica braće Ivana Dobroga (Giamboniti), za koju je prihvatio Pravilo svetoga Augustina. Njegova se zajednica kasnije, odlukom pape Aleksandra IV., sjedinila u veliku obitelj augustinskoga reda. Ivan je upravljao svojom braćom s dubokom očinskom mudrošću i poniznošću sve do svoje blažene smrti u Mantovi 1249. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan blaženoga Ivana Dobroga 23. listopada. Njegovo štovanje potvrdila je Sveta Stolica, a spomen mu se osobito slavi u Mantovi i među redovnicima augustincima. Prikazuje se u pustinjačkom ili augustinskom habitu s pokorničkim bičem, lubanjom i raspelom, kao svijetli znak snage Božjega milosrđa koje od grješnika čini posvećenoga pokornika i duhovnoga oca.

Isti dan, 23. listopada, slave se i