Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 9. stoljeće › Životopisi › Sveti Ignacije Carigradski

Sveti Ignacije Carigradski
Klikni za povećanje
×
Sveti Ignacije Carigradski
Sveti Ignacije Carigradski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Ignacije Carigradski

Spomendan
23. listopada
Razdoblje
9. stoljeće
Smrt
877.

Život

Sveti Ignacije rodio se oko 799. godine kao sin bizantskoga cara Mihaela I. Rangabea i carice Prokopije, primivši na krštenju ime Niketa. Kada je 813. godine Leon Armenac svrgnuo njegova oca s prijestolja, dječak je u dobi od četrnaest godina nasilno uškopljen i zatvoren u samostan kako ne bi mogao isticati pravo na carsko prijestolje, pri čemu mu je ime promijenjeno u Ignacije. U samostanskom zatočeništvu Ignacije je dragovoljno prigrlio redovnički poziv, zavolio monaški život te je u zrelim godinama postao opat. Za svećenika ga je zaredio Bazilije, biskup Para na Helespontu.

Nakon smrti cara Teofila i dolaska carice Teodore na mjesto regentice, Ignacije je 847. godine izabran za carigradskoga patrijarha, naslijedivši svetoga Metodija. Mladi car Mihael III. provodio je raskalašen život pod zlim utjecajem svoga ujaka, cezara Barde. Kada je car zatražio od patrijarha da caricu Teodoru nasilno zatvori u samostan kako bi samostalno vladao, Ignacije je to odlučno odbio. K tome, patrijarh je javno i hrabro prekorio cezara Bardu jer je otpustio zakonitu suprugu i živio u rodoskvrnuću sa svojom snahom, uskrativši mu svetu pričest na Bogojavljenje. Zbog toga je pao u nemilost dvora: Bardas ga je lažno optužio za veleizdaju i prognao na otok Terebint.

Na montiranom saboru 858. godine Ignacije je protuzakonito svrgnut, a na njegovo je mjesto u šest dana postavljen laik Focije. Kada su carski izaslanici pokušali obmanuti Rim, papa sveti Nikola I. Veliki poslao je legate, no oni su pod prijetnjama izdali svoje poslanje. Unatoč tomu, Ignacije je preko vjernih poslanika uputio priziv na Apostolsku Stolicu. Papa Nikola I. na rimskom je saboru 863. godine poništio odluke protiv Ignacija, potvrdio ga kao zakonitoga patrijarha i izopćio uzurpatora Focija. Nakon ubojstva Mihaela III. novi car Bazilije I. Makedonac vratio je Ignacija 867. godine na patrijaršijsku stolicu, što je potvrdio i novi papa Hadrijan II. Na Četvrtom carigradskom saboru 869. godine svečano je potvrđena pravda za Ignacija. Posljednjih deset godina života proveo je u mirnom upravljanju Crkvom, preminuvši u Gospodinu 23. listopada 877. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Ignacija slavi se 23. listopada. Rimski martirologij navodi njegov spomen u Carigradu, ističući da je pretrpio mnoge nepravde i progonstvo od cezara Barde jer ga je prekorio zbog otpuštene žene, ali ga je sveti papa Nikola I. vratio na stolicu te je u miru preminuo. Isprva je bio pokopan u bazilici svete Sofije, a potom su mu relikvije položene u crkvu svetoga Mihaela uz Bospor. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u arhijerejskom ruhu s omoforom i knjigom Evanđelja. Časti se kao zaštitnik progonjenih biskupa i branitelj svetosti braka.

Isti dan, 23. listopada, slave se i