Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 9. stoljeće › Spomen › Sveti Ivan Izijac

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Ivan Izijac

Spomendan
18. travnja
Razdoblje
9. stoljeće

Život

Sveti Ivan Izijac, u tradiciji poznat i kao Ivan Izaurijac, rodio se krajem osmoga stoljeća na jugu Male Azije, u pokrajini Izauriji. Od rane se mladosti odrekao svjetovnih ispraznosti te je potražio monaški mir i duhovno vodstvo kod slavnoga učitelja svetoga Grgura Dekapolita, postavši njegov najodaniji i najdraži učenik. Zajedno sa svojim učiteljem provodio je dane u najstrožem postu, bdjenjima i neprekidnoj molitvi.

Kada je na bizantsko prijestolje stupio car Lav V. Armenac i pokrenuo drugi val ikonoklastičkoga progona, sveti Ivan je pošao u Carigrad sa svetim Grgurom. Svojim je vatrenim govorima, dubokom pravovjernošću i neustrašivim srcem stao u obranu štovanja svetih ikona. Hrabro je obilazio kršćane, tješio progonjene biskupe i monahe te javno pobijao carske zablude, dokazujući da je nijekanje ikona zapravo nijekanje stvarnoga Kristova utjelovljenja. Zbog te je borbe pretrpio progone, uvrede i neprestane opasnosti, ali je ostao nepokolebljivi stup katoličke istine. Nakon blažene smrti svoga učitelja Grgura, Ivan je nastavio duhovno voditi braću sve dok i sam nije sveto predao dušu Gospodinu u Carigradu oko 826. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Katolička i Istočne Crkve slave spomendan svetoga Ivana Izijca 18. travnja, a njegovo je ime zabilježeno u Rimskom martirologiju. Njegovo je tijelo položeno uz grob njegova duhovnoga oca svetoga Grgura Dekapolita. Časti se kao hrabri branitelj pravovjerja i uzor monaške vjernosti. U umjetnosti se prikazuje kao istočni monah s kapuljačom i knjigom u ruci, često držeći ikonu Krista Spasitelja u obrani pred protivnicima.

Isti dan, 18. travnja, slave se i