Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 9. stoljeće › Životopisi › Sveti Lav IV.

SVETAC · PAPA

Sveti Lav IV.

Spomendan
17. srpnja
Razdoblje
9. stoljeće

Život

Sveti Lav IV., rođeni Rimljanin i sin Radoalda, stekao je rani odgoj i obrazovanje u samostanu svetog Martina blizu bazilike svetog Petra. Njegova pobožnost i uzoran redovnički život privukli su pozornost pape Grgura IV., koji ga je uvrstio među subđakone, dok ga je papa Sergije II. imenovao kardinalom svećenikom naslovne crkve Četvorice okrunjenih mučenika. Nakon što su Saraceni 846. godine opustošili predgrađa Rima i oskvrnuli baziliku apostolskih prvaka, rimski kler i puk jednodušno su izabrali Lava za rimskog biskupa. Zbog neposredne opasnosti i straha od novog napada posvećen je 10. travnja 847. godine, ne čekajući carsku privolu.

Primivši papinsku službu protiv svoje volje, sveti se Lav odmah posvetio obrani grada i duhovnoj obnovi povjerenog mu naroda. Uložio je golem trud u popravak rimskih zidina, potpuno obnovivši petnaest velikih kula. Zatim je poduzeo povijesni pothvat opasavanja vatikanskog brežuljka čvrstim zidinama uz pomoć cara i radnika iz cijelog rimskog vojvodstva, stvorivši tako utvrđeni dio koji je po njemu nazvan Leoninski grad. Zidine su dovršene i svečano blagoslovljene 852. godine. Dok su se radovi privodili kraju, saracenska flota ponovno je krenula na Rim, ali je 849. godine u pomorskoj bitci kod Ostije, uz pomoć brodovlja Rima, Napulja, Amalfija i Gaete te silne oluje, neprijatelj doživio potpuni poraz. Papa je potom obnovio luku Portus i naselio je prognanicima s Korzike.

Uz vojnu zaštitu, sveti je papa neumorno obnavljao svetišta. Bazilika svetog Petra, koja je pretrpjela teška oštećenja, zablistala je novim sjajem u dijelovima koje je obnovio. Obnovio je samostan svetog Martina, baziliku Četvorice okrunjenih mučenika, Lateransku palaču, Subiaco te podigao crkvu Santa Maria Nova. Godine 850. okrunio je Ludovika II. za cara, a tri godine kasnije pomazao je i blagoslovio mladoga engleskog kralja Alfreda Velikoga. Na rimskoj sinodi 853. godine donio je stroge odredbe o crkvenoj stezi i poučavanju puka. Hrabro se suprotstavljao zloporabama moćnika, neposluhu ravenskog nadbiskupa Ivana i samovolji bretonskog vojvode Nomenoa. Preminuo je u Rimu 17. srpnja 855. godine i položen je u bazilici svetog Petra.

Čuda

Sveti Lav IV. bio je proslavljen darom čudesa još za zemaljskog života. Suvremeni mu životopisci, kao i carigradski patrijarh Focije, pripisuju čudesna ozdravljenja i oslobođenja od pogibelji po njegovoj žarkoj molitvi. Kada je plamen zahvatio rimsku četvrt Borgo i zaprijetio uništenjem bazilike svetog Petra, sveti se papa pojavio na balkonu, načinio znak križa nad vatrom i plamen se čudesno ugasio.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetog Lava IV. slavi se 17. srpnja. Njegovo tijelo počiva u bazilici svetog Petra u Rimu. U crkvenoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom, kako znakom križa gasi požar u rimskoj četvrti Borgo ili uz zidine Leoninskoga grada.

Isti dan, 17. srpnja, slave se i