Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 9. stoljeće › Spomen › Sveti Euzebije iz Sankt Gallena

SVETAC · PUSTINJAK

Sveti Euzebije iz Sankt Gallena

Spomendan
31. siječnja
Razdoblje
9. stoljeće
Smrt
884.

Život

Sveti Euzebije rodio se u 9. stoljeću na tlu Irske. Odgojen u vjeri i monaškoj tradiciji svoje domovine, osjetio je u srcu neodoljiv poziv da radi Krista napusti svoj rodni kraj i postane hodočasnik. Prešao je more i stigao na europski kontinent, uputivši se prema slavnom samostanu Sankt Gallen na području današnje Švicarske.

U Sankt Gallenu stupio je u benediktinsku redovničku obitelj, gdje se istaknuo poniznošću, poslušnošću i dubokim razmatranjem Svetoga pisma. No, njegova je duša težila za još većom tišinom i neprekidnim motrenjem Boga. Uz dopuštenje samostanskoga poglavara, Euzebije se povukao u potpunu pustinjačku osamu na goru svetoga Viktora (Sankt Viktorberg) blizu Rankweila u južnoj Bavarskoj (današnjem Vorarlbergu).

Ondje je proveo dugi niz godina u surovoj askezi, postu, radu i neprestanoj molitvi za obraćenje grješnika i mir Crkve. Hranio se tek divljim šumskim biljem i malo kruha. Njegov samotnički mir privlačio je okolne stanovnike koji su dolazili tražiti duhovnu okrjepu i savjet. Kada je dovršio svoj zemaljski boj, preselio se u vječne dvorove 884. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Euzebija slavi se 31. siječnja. Rimski martirologij navodi njegov spomen na gori svetoga Viktora kod Rankweila, ističući da je rođen u Irskoj, hodočastio radi Krista, postao monah u samostanu Sankt Gallen te naposljetku postao pustinjak. Njegov grob na Viktorbergu stoljećima je bio hodočasničko odredište. U umjetnosti se prikazuje kao benediktinski pustinjak s kapuljačom, držeći u ruci raspelo i knjigu psalama. Časti se kao zaštitnik samotnika i žitelja Vorarlberga.

Isti dan, 31. siječnja, slave se i