Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Amato Ronconi

Blaženi Amato Ronconi
Klikni za povećanje
×
Blaženi Amato Ronconi
Blaženi Amato Ronconi. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · TREĆOREDAC

Blaženi Amato Ronconi

Spomendan
8. svibnja
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1292.

Život

Sveti Amato Ronconi rođen je oko 1226. godine u Saludeciju nedaleko od Riminija, u imućnoj obitelji, no zarana je ostao bez roditelja. Odrastao je u domu starijega brata Giakoma, radeći skromno kao poljodjelac na obiteljskom posjedu. Kada su brat i njegova obitelj pokušali ugovoriti za njega brak radi očuvanja i povećanja imetka, Amato je to odlučno odbio, osjećajući neodoljiv poziv da svoj život posve posveti Bogu u djevičanstvu i siromaštvu.

Kako bi izbjegao nesuglasice i optužbe, primio je skromni dio baštine, kuću i komad zemlje uz prometnu cestu prema Rimu. Ondje je podigao sklonište i bolnicu posvećenu Rođenju Blažene Djevice Marije, namijenjenu siromašnim namjernicima i hodočasnicima. Sam je obrađivao zemlju kako bi imao čime nahraniti gladne, a svoje je siromaštvo posvetio stupanjem u Treći red svetoga Franje. Živio je kao pokornik i pustinjak, posteći o vodi i povrću te provodeći sate u klanjanju.

Bio je neumoran hodočasnik. Više je puta pješice hodočastio na grob svetoga Gaudencija u Rimini, na brdo Titano u špilju svetoga Marina te čak četiri puta u Španjolsku, na grob svetoga apostola Jakova u Santiago de Compostelu. Na petom putu prema Composteli ukazao mu se anđeo i objavio mu da mu se bliži čas prijelaza u vječnost te mu naložio da se vrati kući. Vrativši se u zavičaj, svu je svoju preostalu imovinu darovao benediktinskomu samostanu svetoga Julijana u Riminiju, uz uvjet da njihovi monasi trajno uzdržavaju njegovo prihvatilište za siromahe u Saludeciju. Preminuo je u Gospodinu u Saludeciju, 8. svibnja 1292. godine.

Čuda

Svetoga Amata pratila su brojna znamenja još za života. Poznato je čudo s repama: kada se u njegovu svratištu okupilo mnoštvo gladnih putnika, a u kući nije bilo nikakve hrane, Amato je poslao sestru Klaru u vrt da ubere repu posijanu istoga jutra; na njezino čuđenje, u nekoliko je sati repa čudesno izrasla do izvanredne veličine i nahranila sve prisutne. Na njegovim je hodočašćima zabilježeno više ozdravljenja, pa čak i oživljenje jednoga mrtvaca.

Nakon smrti njegovo je tijelo dugo ostalo izloženo i neraspadnuto, šireći ugodan miris, a mnogi su bolesnici ozdravljali na sam dodir njegova odra. Godine 1330., nakon požara, njegovo je tijelo prenošeno u crkvu svetoga Blaža u Saludeciju; kada su volovi koji su vukli kola stali i nisu se htjeli pomaknuti, gonič je u očaju zabio svoj drveni štap u zemlju. Štap se smjesta ukorijenio i izrastao u snažan brijest, koji je stoljećima ostao poznat kao brijest blaženoga Amata. Čudesno je i to da je u Drugome svjetskom ratu, kada su razorne bombe potpuno srušile crkvu svetoga Blaža, staklena urna s njegovim neraspadnutim tijelom pronađena pod ruševinama posve netaknuta.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Pio VI. potvrdio je njegovo štovanje i proglasio ga blaženim 1776. godine, a papa Franjo svečano ga je kanonizirao na Trgu svetoga Petra u Rimu 23. studenoga 2014. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 8. svibnja. Neraspadnute relikvije svetoga Amata i danas se s velikom pobožnošću čuvaju u crkvi svetoga Blaža u Saludeciju. Zaštitnik je hodočasnika, putnika, njegovatelja siromaha i svoga rodnog mjesta.

Isti dan, 8. svibnja, slave se i