Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blažena Filipa Mareri

Blažena Filipa Mareri
Klikni za povećanje
×
Blažena Filipa Mareri
Blažena Filipa Mareri. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Filipa Mareri

Spomendan
16. veljače
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1236.

Život

Blažena Filipa Mareri rodila se potkraj dvanaestoga stoljeća u obiteljskoj utvrdi Mareri, u mjestu Castel Mareri pokraj Borgo San Pietra u pokrajini Laciju, u uglednoj i moćnoj plemićkoj obitelji grofova Mareri. Njezin stariji brat Toma obnašao je visoke političke i carske službe u Forlìju, Romagni i Apuliji te je bio među glavnim utemeljiteljima grada L'Aquile. Odrastajući u bogatstvu i visokom staležu, Filipa je primila lijep kršćanski odgoj, no njezino je srce tražilo veće i neprolazno blago.

Odlučujući preokret u njezinu životu donio je susret sa svetim Franjom Asiškim, koji je boravio u kući njezinih roditelja na svojim putovanjima između Asiza i Rima. Ponesena njegovom evanđeoskom jednostavnošću i propovijedanjem, Filipa je odlučila posve napustiti svjetovni sjaj i posvetiti se Bogu u siromaštvu i djevičanstvu. Kako su je roditelji pod svaku cijenu htjeli udati za ugledna plemića, Filipa je u znak nepovratnoga predanja Kristu sama sebi odrezala kosu, odjenula jednostavno grubo odijelo i povukla se u osamljeni dio dvorca. Budući da su pritisci obitelji postajali sve teži, pobjegla je iz obiteljskoga doma s nekoliko pobožnih djevojaka i sklonila se u jednu nepristupačnu špilju iznad mjesta Piagge, koja se i danas naziva Špiljom svete Filipe.

U toj je špilji provela oko tri godine u najstrožoj pokori, postu i neprestanoj molitvi. Vidjevši njezinu postojanost i svetost, njezina su braća Toma i Ivan promijenila mišljenje te su joj 1228. godine darovali obiteljsku utvrdu s pripadajućom crkvom San Pietro di Molito u Borgo San Pietru. Filipa se sa svojim susestrama preselila u to zdanje i ondje utemeljila samostan koji je prigrlio pravilo svetoga Franje i svete Klare Asiške. Duhovnu skrb nad ovom novom redovničkom zajednicom siromašnih gospođa sveti je Franjo povjerio svome vjernom učeniku, blaženom Ruđeru iz Todija. Zajednica se posvetila molitvi časoslova, razmatranju Svetoga pisma, radu i brizi za bolesnike, za koje su sestre besplatno pripremale lijekove. Blažena je Filipa mudro vodila samostan u poniznosti, ljubeći Boga i bližnje, sve do 16. veljače 1236. godine, kada se preselila u vječno zajedništvo s Gospodinom.

Čuda

Predaja pripisuje blaženoj Filipi brojne karizmatske milosti i čudesne znakove. Za života je posjedovala milost čitanja ljudskih srdaca i tajnih misli, a po njezinoj su usrdnoj molitvi bolesnici bivali izliječeni. U trenutcima oskudice, kada u samostanu nije bilo hrane za sestre i gladne koji su kucali na vrata, njezina je molitva čudesno umnožavala kruh i živežne namirnice. Gospodin joj je također unaprijed objavio točan čas njezina prijelaza u vječnost. Kada je 1706. godine izvršeno prepoznavanje njezinih zemnih ostataka, njezino je srce pronađeno posve netaknuto i neraspadnuto, sačuvano kao znamen njezine vatrene ljubavi prema Kristu.

Štovanje i zaštitništvo

Grob blažene Filipe Mareri u Borgo San Pietru ubrzo je postao stjecište hodočasnika, a naslov svetice nalazi se u buli pape Inocenta IV. već 1247. godine, tek jedanaest godina nakon njezina preminuća. Njezino neraspadnuto srce čuva se u srebrnom relikvijaru, dok njezino tijelo počiva u samostanu u Borgo San Pietru. Papa Benedikt XVI. potvrdio je njezino štovanje 2007. godine. Njezin liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 16. veljače. Suzaštitnica je grada Sulmone i zaštitnica cijele doline Cicolano, a vjernici joj se s velikim pouzdanjem utječu osobito kao zagovornici protiv srčanih bolesti.

Isti dan, 16. veljače, slave se i