Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveta Janja Praška

Sveta Janja Praška
Klikni za povećanje
×
Sveta Janja Praška
Sveta Janja Praška. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · OPATICA

Sveta Janja Praška

Spomendan
2. ožujka
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1282.

Život

Sveta Janja Praška, kći češkoga kralja Otokara I. i kraljice Konstance Ugarske, rodila se u Pragu 1211. godine. Preko majke bila je bliska rođakinja svete Elizabete Ugarske. Kao trogodišnja djevojčica povjerena je na odgoj svetoj Hedvigi u cistercitski samostan u Trzebnici, a potom je odgajana kod premonstratenških redovnica u Doksanyju. Od ranoga djetinjstva odlikovala se dubokim molitvenim duhom i čistoćom srca.

Kao kraljevska kći bila je predmet mnogih političkih pregovora: zarana su je zaručili za Henrika, sina cara Fridrika II., a kasnije su njezinu ruku prosili i engleski kralj Henrik III. te sam car Fridrik II. nakon smrti svoje supruge. Međutim, Janja je ustrajno odbijala sve kraljevske prosce, odlučna da se ne podloži nijednomu zemaljskom vladaru, već da svoje djevičanstvo prikaže Kristu. Kada je car shvatio njezinu odluku, zadivljeno je izjavio da bi mačem tražio zadovoljštinu da ga je ostavila zbog običnoga smrtnika, ali se ne može protiviti jer je za zaručnika izabrala Kralja nebeskoga.

Uz potporu pape Grgura IX. Janja se posve posvetila Bogu. Na zemljištu koje joj je darovao brat, kralj Vjenceslav I., podigla je u Pragu bolnicu svetoga Franje i prihvatilište za bolesnike, a uz nju dva samostana za Manju braću. Godine 1234. utemeljila je i samostan za siromašne gospođe svete Klare, kamo je sveta Klara iz Asiza poslala pet svojih sestara. Na svetkovinu Duhova iste godine Janja je sama obukla redovnički habit i položila zavjete, započevši život u najstrožem evanđeoskom siromaštvu. Između nje i svete Klare razvilo se duboko duhovno prijateljstvo kroz glasovita pisma u kojima joj se Klara obraćala s majčinskom nježnošću.

Janja je postala opatica samostana svetoga Spasitelja, no unutar klauzure obavljala je najteže poslove: posluživala je gubavce, čistila podove i krpala odjeću siromaha. Za upravljanje bolnicom utemeljila je posebnu bratovštinu bolničara koja se razvila u viteški red Križara s crvenom zvijezdom po Pravilu svetoga Augustina. Janja je do kraja života ostala uzor poniznosti, molitve i ljubavi prema Raspetome, a preminula je u Pragu, 2. ožujka 1282. godine.

Čuda

Svetu Janju Bog je proslavio darom proroštva i čudesnih uslišanja. Prije nego što je njezin brat kralj Vjenceslav pošao u rat protiv austrijskoga vojvode, Janja mu je u viđenju prorekla potpunu pobjedu, koja se točno obistinila. Za života je svojom molitvom izmolila ozdravljenja mnogih teških bolesnika i gubavaca koje je njegovala u praškoj bolnici.

Štovanje i zaštitništvo

Grob svete Janje u Pragu stoljećima je bio vrelo pobožnosti za češki narod. Papa Pio IX. potvrdio je njezino štovanje 1874. godine proglasivši je blaženom, a papa Ivan Pavao II. svečano ju je kanonizirao 12. studenoga 1989. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu, neposredno pred pad komunističkoga poretka u njezinoj domovini. Spomendan joj se slavi 2. ožujka.

Sveta Janja Praška glavna je zaštitnica Češke i grada Praga. U likovnoj umjetnosti prikazuje se u habitu klarisa s krunom na glavi ili uz noge, s raspelom i modelom crkve ili bolnice u rukama, te kako njeguje bolesnike i dijeli milostinju potrebitima.

Isti dan, 2. ožujka, slave se i