BLAŽENIK · PRIOR
Blaženi Brokard s Gore Karmela
- Spomendan
- 2. rujna
- Razdoblje
- 13. stoljeće
- Smrt
- 1231.
Život
Blaženi Brokard pripada samim počecima karmelskoga reda na obroncima Gore Karmela u Svetoj Zemlji. Prema predaji potjecao je iz Francuske, a u Svetu Zemlju stigao je s jednim od križarskih pohoda. Nakon vojnih pothvata, potaknut čežnjom za neprolaznim Božjim dobrima i pustinjačkim životom, odlučio je ostati u Palestini te se pridružio skupini kršćanskih pustinjaka koji su živjeli u pećinama i osamljenim ćelijama na Gori Karmelu, u blizini drevnoga Ilijina izvora.
Kada je oko 1195. godine preminuo sveti Bertold, dotadašnji starješina te samotničke družine, braća su jednoglasno izabrala Brokarda za svoga novog priora. Brokard je upravljao karmelskom zajednicom oko trideset i pet godina s velikom očinskom mudrošću, krotkošću i dubokim poznavanjem Svetoga pisma. Njegov sveti život i pravednost ulijevali su duboko poštovanje čak i među okolnim muslimanskim stanovništvom.
Kako bi osigurao trajnost i crkveno priznanje njihova načina života, Brokard se oko 1207. godine obratio svetom Albertu Avogadru, latinskom patrijarhu Jeruzalema i papinskom legatu koji je tada stolovao u Akku. Zamolio ga je da zajednici na Karmelu sastavi pisano pravilo zajedničkoga redovničkog života. Patrijarh Albert odgovorio je na tu molbu i napisao sažetu formulu života u šesnaest poglavlja, upućenu bratu nazvanom jednostavno »B.«, kojega postojana crkvena predaja poistovjećuje s Brokardom. To pravilo nalagalo je neprestanu budnost u molitvi, cjelodnevnu šutnju, trajni nemrs, život od rada vlastitih ruku i posvemašnje siromaštvo, čime su udareni pravni i duhovni temelji Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.
Brokard je s ljubavlju primio to pravilo i proveo ga među pustinjacima. Predaja bilježi da ga je patrijarh Albert namjeravao povesti sa sobom na Četvrti lateranski sabor u Rim radi svečanog potvrđivanja reda, no patrijarh je prije polaska ubijen u Akku. Pravilo je kasnije, 1226. godine, svečano potvrdio papa Honorije III., kojemu se, prema predaji, u viđenju ukazala sama Blažena Djevica Marija potvrđujući svetost karmelskoga načina života. Blaženi Brokard proveo je svoje posljednje dane u tišini i neprestanoj kontemplaciji na Gori Karmelu, gdje je preminuo u Gospodinu oko 1231. godine.
Čuda
Predaja pripisuje blaženom Brokardu čudesna djela kojima je Bog posvjedočio njegovu svetost među narodima Svete Zemlje. Zabilježeno je da je po njegovoj usrdnoj molitvi i zagovoru jedan gubavac zadobio potpuno ozdravljenje od svoje teške i neizlječive bolesti. Također, tradicija navodi da je svojom evanđeoskom blagošću priveo kršćanskoj vjeri namjesnika egipatskoga sultana te ga osobno krstio u vodama rijeke Jordana.
Štovanje i zaštitništvo
Službeno štovanje blaženoga Brokarda odredio je generalni kapitul karmelskoga reda 1564. godine. Premda je tijekom kasnijih liturgijskih reformi spomendan bio privremeno izostavljen, Sveta kongregacija obreda potvrdila je vlastita liturgijska čitanja njemu u čast 1672. godine. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 2. rujna. U karmelskoj ikonografiji i kršćanskoj umjetnosti blaženi Brokard prikazuje se u smeđem habitu s prugastim ili bijelim karmelskim plaštem, držeći u ruci knjigu ili svitak Pravila svetoga Alberta, često s pogledom usmjerenim prema nebu u dubokoj molitvi.
Isti dan, 2. rujna, slave se i
- Blažena Ingrid Elofsdotter, redovnica 13. stoljeće
- Sveti Agrikola od Avignona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Antonin iz Apameje, mučenik 18. stoljeće
- Sveti Elpidije iz Picena, opat 4. stoljeće
- Sveti Habib od Edese, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Just od Lyona, biskup 4. stoljeće
- Sveti Nonoz s Monte Sorattea, opat 6. stoljeće
- Sveti Prosper od Tarragone, biskup 8. stoljeće
- Sveti Sijagrije od Autuna, biskup 6. stoljeće
- Sveti Zenon, mučenik 4. stoljeće
- Blaženi Ivan Marija du Lau d'Allemans, Franjo Josip i Petar Ljudevit de la Rochefoucauld, biskupi, i devedeset i tri druga, mučenici 18. stoljeće
- Blaženi Petar Jakov Marija Vitalis, prezbiter, i dvadeset drugova, mučenici 18. stoljeće
- Sveta Teodota sa sinovima Evodijem, Hermogenom i Kalistom, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Albert i Vid iz Pontide, redovnici 11. stoljeće