Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Blaženi Bonifacije od Lausanne

Blaženi Bonifacije od Lausanne
Klikni za povećanje
×
Blaženi Bonifacije od Lausanne
Blaženi Bonifacije od Lausanne. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Bonifacije od Lausanne

Spomendan
19. veljače
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1260.

Život

Blaženi Bonifacije od Lausanne (poznat i kao Bonifacije iz Bruxellesa) rođen je 1181. ili 1183. godine u Bruxellesu, u pobožnoj obitelji uglednih zlatara. Njegov život bio je zarana prožet Božjim blagoslovom: predaja bilježi da je njegovoj majci prije njegova rođenja tajanstveni starac anđeoskoga izgleda navijestio da će dijete postati slavno po svojoj mudrosti i nauku te milo Bogu i anđelima. Rano ostavši bez roditelja, mladi se Bonifacije s velikim marom posvetio učenju, najprije u školi pri crkvi svete Gudule u Bruxellesu, a potom je u dobi od sedamnaest godina pošao na glasovito sveučilište u Parizu.

U Parizu je postigao stupanj magistra slobodnih umijeća i doktora teologije te je zaređen za svećenika. Postao je profesor teologije na pariškom sveučilištu i kanonik crkve svete Gudule u svome rodnom gradu. Kada su 1229. godine u Parizu izbili krvavi nemiri između studenata i gradskih vlasti, zbog kojih je sveučilište privremeno zatvoreno, Bonifacije je na poziv otišao u Köln. Tamo je dvije godine predavao u katedralnoj školi, privučen i prisutnošću znamenitoga učenjaka svetoga Alberta Velikoga.

Biskupijska stolica u Lausannei bila je prazna dvije godine zbog nesloge kanonika. Zbog njegova uzornoga života, duboke teološke izobrazbe i nepokolebljive pravednosti, papa Grgur IX. imenovao je Bonifacija biskupom Lausanne 1231. godine. Novi je pastir odmah započeo temeljitu obnovu crkvenoga života, neumorno obilazeći župe i brinući se za siromašne i obespravljene. No njegova beskompromisna privrženost evanđeoskoj čistoći, zahtjev za povratkom jednostavnosti i opomena korumpiranom kleru stvorili su mu ogorčene neprijatelje među utjecajnim plemićkim slojevima i dijelom klera. Bonifacije je otvoreno branio prava Crkve i Svetoga Oca pred samovoljom cara Fridrika II.. Krajem 1238. godine jedva je preživio atentat koji su protiv njega skovali nezadovoljni pripadnici njegova vlastitog klera.

Uvidjevši da u takvim okolnostima ne može plodonosno voditi povjereno stado, otputovao je u Rim k papi Grguru IX. i zatražio razrješenje od biskupske službe. Papa je teška srca prihvatio njegovu ostavku 1239. godine te mu ponudio drugu biskupiju, no Bonifacije je to ponizno odbio, želeći se povući u molitvenu skrovitost. Vratio se u domovinu i nastanio u cistercitskoj opatiji La Cambre pokraj Bruxellesa. Premda je živio strogi asketski život u opatiji, nije odbijao pomagati Crkvi: djelovao je kao pomoćni biskup lièškoga biskupa Roberta de Thourottea, posvećivao crkve, sudjelovao na Prvom općem saboru u Lyonu 1245. godine te mirio zavađene strane. Preminuo je u opatiji La Cambre 19. veljače 1260. godine.

Čuda

Tijekom njegova života i na njegovu grobu u opatijskoj crkvi događala su se brojna uslišanja, a predaja mu pripisuje osobit dar duhovnoga mira i pomirenja među zavađenim zajednicama.

Štovanje i zaštitništvo

Rimokatolička Crkva slavi spomendan blaženoga Bonifacija 19. veljače, na dan njegova rođenja za nebo. Njegovo štovanje odobrio je papa Benedikt XIV. 1753. godine za Lausannsku biskupiju, a papa Klement XIII. proširio ga je 1762. godine na Mechelensku nadbiskupiju. Njegove se relikvije s poštovanjem čuvaju u crkvi Gospe od Kapele (Notre-Dame de la Chapelle) u Bruxellesu te u nekadašnjoj opatiji La Cambre. Prikazuje se u biskupskom ruhu, s biskupskim štapom i knjigom Svetoga pisma ili teoloških spisa, uz cistercitske simbole mira i pokore.

Isti dan, 19. veljače, slave se i