Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 13. stoljeće › Životopisi › Sveti Engelbert od Kölna

Sveti Engelbert od Kölna
Klikni za povećanje
×
Sveti Engelbert od Kölna
Sveti Engelbert od Kölna. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I MUČENIK

Sveti Engelbert od Kölna

Spomendan
7. studenoga
Razdoblje
13. stoljeće
Smrt
1225.

Život

Sveti Engelbert rodio se oko 1185. godine u dvorcu Burg u Njemačkoj, kao mlađi sin grofa Engelberta I. od Berga i Margarete od Gelderna. Potjecao je iz visokoga plemstva te je zarana usmjeren prema crkvenoj službi. Školovao se u katedralnoj školi u Kölnu, a u skladu s običajima onoga vremena, već u dječačkoj dobi primio je prepoziture pri crkvama svetoga Jurja i svetoga Severina u Kölnu, a 1199. godine postao je prepozit stolne crkve u Kölnu. U mladosti je vodio raskošan i svjetovan život velikaša te je bio upleten u političke sukobe oko izbora nadbiskupa, zbog čega ga je papa Inocent III. 1206. godine svrgnuo i izopćio. No Engelbert je ponizno priznao svoju pogrešku, pokorio se Svetoj Stolici te je u znak pokore 1212. godine pošao u vojni pohod protiv krivovjeraca u južnu Francusku.

Kaptol kölnske katedrale jednoglasno ga je 29. veljače 1216. godine izabrao za nadbiskupa Kölna, a za biskupa je posvećen 24. rujna 1217. godine. Preuzevši nadbiskupiju koja je bila opustošena ratovima i rasuta u neredu, Engelbert se s velikom odlučnošću prihvatio obnove. Bio je čovjek visoka rasta, oštra uma i neizmjerne radne snage, neumoran u obrani pravde i crkvene imovine. Učvrstio je granice nadbiskupije, ukrotio samovolju nasilnih plemića i podigao utvrde radi mira. Istodobno se iskreno brinuo za duhovni život svoga naroda. Održavao je pokrajinske sinode, promicao stegu među klerom i u samostanima te svesrdno primio nove prosjačke redove: franjevce 1219. i dominikance 1221. godine. Bio je istinski prijatelj siromaha i udovica.

Njegov ugled bio je tolik da mu je car Fridrik II. 1220. godine povjerio službu upravitelja carstva i skrbnika nad svojim mladim sinom Henrikom VII., kojega je Engelbert 1222. godine u Aachenu okrunio za kralja i odgajao s očinskom ljubavlju. No njegova beskompromisna pravednost i obrana slabijih stvorili su mu opasne neprijatelje među velikašima. Njegov rođak grof Fridrik od Isenberga teško je zlostavljao i potkradao redovnice u opatiji Essen, gdje je bio svjetovni upravitelj. Kada je Engelbert, po nalogu pape i cara, odlučno stao u obranu zlostavljanih redovnica i pozvao rođaka na sud, Fridrik je skovao urotu da ga ubije. Sluteći opasnost, Engelbert se ispovjedio biskupu Mindena i predao u ruke Božje providnosti. Dana 7. studenoga 1225. godine, dok je putovao prema Schwelmu posvetiti crkvu, u uskom klancu Gevelsberga napala ga je skupina naoružanih ubojica predvođena Fridrikom. Sveti je pastir svučen s konja i nemilosrdno sasječen, zadobivši četrdeset i sedam smrtonosnih rana.

Štovanje i zaštitništvo

Izmrcvareno tijelo svetoga biskupa prevezeno je u Köln, gdje je carski grad prolio rijeke suza nad svojim pravednim pastirom. Kardinal Konrad von Urach, papinski legat, položio ga je 24. veljače 1226. godine u kölnsku katedralu i proglasio ga mučenikom koji je dao život za pravdu i slobodu Crkve. Njegov životopis i čudesa zabilježio je Cezarije iz Heisterbacha. Nadbiskup Ferdinand potvrdio je njegovo liturgijsko slavlje 1618. godine i položio njegove relikvije u raskošni barokni relikvijar u katedrali u Kölnu. Njegov spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 7. studenoga. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ornatu s mačem u ruci ili ranjen dok brani nemoćne i redovnice.

Isti dan, 7. studenoga, slave se i