Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 3. stoljeće › Životopisi › Sveti Amarant od Albija

SVETAC · MUČENIK

Sveti Amarant od Albija

Spomendan
7. studenoga
Razdoblje
3. stoljeće
Smrt
260.

Život

Sveti Amarant posvetio je tlo Akvitanije u južnoj Francuskoj svojim slavnim mučeničkim svjedočanstvom za Krista u trećem stoljeću. Živio je u vremenu kada su rimski carski upravitelji surovo proganjali kršćane u galskim pokrajinama, nastojeći iskorijeniti svako spominjanje imena Isusa Krista. Amarant se odlikovao dubokom pobožnošću, krepošću i neustrašivim naviještanjem Evanđelja među stanovništvom u okolici drevnoga grada Albija (Albia).

Kada je buknuo carski progon, Amarant je bio prokazan vlastima kao nepokolebljivi kršćanin. Uhićen je i izveden pred pogansko sudište u Albiju. Odbio je prinijeti propisani tamjan idolima i poreći svoga Spasitelja, posvjedočivši da se klanja samo jedinomu pravome Bogu, Stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga.

Zbog te nepokolebljive vjernosti podvrgnut je okrutnim mukama kako bi ga se prisililo na otpadništvo. Amarant je sve patnje podnio s nadljudskim mirom i molitvom na usnama. Osuđen na smrt, podnio je mučeništvo u okolici Albija, zapečativši svoje zemaljsko svjedočenje vlastitom krvlju u trećem stoljeću. Pobožni su kršćani s velikim poštovanjem sahranili njegovo tijelo u obližnjem mjestu Vieux.

Štovanje i zaštitništvo

Rimski martirologij slavi spomen svetoga Amaranta mučenika 7. studenoga. Sveti Grgur Turski u svojim spisima izričito spominje kako je sveti Eugenije Kartaški u šestom stoljeću pohodio grob svetoga Amaranta u Vieuxu kod Albija, gdje su se po njegovu zagovoru događala brojna čudesa. Sveti Salvij, biskup Albija, dao je u šestom stoljeću svečano prenijeti njegove relikvije u katedralu u Albiju. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao ranokršćanski mučenik s palmom u ruci, mačem i križem. Zaštitnik je nadbiskupije Albi i grada Vieuxa.

Isti dan, 7. studenoga, slave se i