SVETAC · MUČENIK
Sveti Maksimilijan Tebeski
- Spomendan
- 12. ožujka
- Razdoblje
- 3. stoljeće
- Smrt
- 295.
Život
Sveti Maksimilijan Tebeski bio je plemeniti mladić i slavni Kristov mučenik koji je posvetio tlo Numidije u sjevernoj Africi svojim hrabrim svjedočanstvom za Spasitelja krajem trećega stoljeća, 295. godine. Bio je sin Viktora, časnoga kršćanina i veterana rimske vojske, te je živio u drevnom gradu Tebesti (Theveste, na tlu današnjega Alžira). Od rane mladosti bio je odgojen u dubokoj pobožnosti, čistoći srca i privrženosti Kristovu evanđelju.
Kao sin veterana, Maksimilijan je prema tadašnjim carskim zakonima u dobi od dvadeset i jedne godine bio pozvan na obvezno novačenje u rimsku carsku vojsku. Priveden pred rimskoga prokonzula Dionisa radi mjerenja i polaganja vojničke prisege, Maksimilijan je zapanjio sudište svojom mirnom i nepokolebljivom odlukom. Kada su mu pokušali staviti olovni vojnički pečat oko vrata, Maksimilijan je to odlučno odbio rekavši: "Ne mogu služiti vojsci, ne mogu činiti zlo. Ja sam kršćanin!".
Prokonzul ga je opominjao i prijetio mu smrću, podsjećajući ga da i drugi kršćani služe u carskim postrojbama, no Maksimilijan je postojano odgovorio: "Oni znaju što je za njih dobro, no moja je vojna služba za moga Boga. Ja ne mogu primiti zemaljski znak vojske, jer već nosim spasonosni znak moga Gospodina Isusa Krista, Sina Boga živoga". Vidjevši da ga nikakve prijetnje ne mogu natjerati da položi prisegu koja se protivila njegovoj kršćanskoj savjesti, prokonzul Dionis osudio ga je na smrt mačem. Maksimilijan je radosno uskliknuo: "Bogu hvala!", te je 12. ožujka 295. godine na gubilištu u Tebesti primio mučenički vijenac. Pobožna matrona Pompejana uzela je njegovo tijelo i sahranila ga u Kartagi blizu groba svetoga Ciprijana.
Štovanje i zaštitništvo
Rimski martirologij slavi spomen svetoga Maksimilijana mučenika 12. ožujka, ističući njegovu junačku ispovijest pred prokonzulom Dionisom da kršćaninu nije dopušteno služiti zemaljskoj vojsci na štetu vjere. Njegov izvorni spis o mučeništvu ubraja se među najljepše bisere ranokršćanske književnosti. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao mladić s palmom mučeništva u ruci, knjigom Evanđelja i odbačenim vojničkim znakom pred nogama. Zaštitnik je prigovarača savjesti, mladića pred životnim izborima i onih koji trpe nepravdu radi mira i savjesti.
Isti dan, 12. ožujka, slave se i
- Blažena Aniela Salawa, djevica 20. stoljeće
- Blažena Fina iz San Gimignana, djevica 13. stoljeće
- Blažena Justina Bezzoli, djevica 14. stoljeće
- Sveti Alfege Stariji od Winchestera, biskup 10. stoljeće
- Sveti Alojzije Orione, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Grgur I. Veliki, papa i crkveni naučitelj 7. stoljeće
- Sveti Inocent I., papa 5. stoljeće
- Sveti Pavao Aurelijan, biskup 6. stoljeće
- Sveti Teofan Kroničar, monah 9. stoljeće
- Blaženi Jeronim Gherarducci, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Josip Zhang Dapeng, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Migdonije, prezbiter, Eugen, Maksim, Domna, Mardonije, Smaragd i Hilarije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar Nikomedijski, mučenik 4. stoljeće