SVETAC · PREZBITER
Sveti Alojzije Orione
- Spomendan
- 12. ožujka
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Sveti Alojzije Orione (Luigi Orione) rođen je 23. lipnja 1872. u mjestu Pontecurone u talijanskoj pokrajini Alessandriji. Njegov otac Vittorio bio je cestarski radnik, a majka Carolina Feltri pobožna i radišna seljanka koja je sinu usadila duboku ljubav prema Bogu i molitvi. U trinaestoj godini stupio je među franjevce u Vogheri, no zbog teške bolesti morao se vratiti kući. U listopadu 1886. primljen je u oratorij na Valdoccu u Torinu kod svetoga Ivana Bosca, koji ga je uočio i uvrstio među svoje najdraže učenike. Nakon Don Boscove smrti Alojzije je čudesno ozdravio od svojih tjelesnih slabosti. Godine 1889. stupio je u biskupsko sjemenište u Tortoni, gdje je radio kao čuvar katedrale kako bi namaknuo sredstva za uzdržavanje i studij.
Još kao bogoslov gorio je apostolskim žarom. U srpnju 1892. otvorio je oratorij svetog Alojzija za dječake s ulice, a već iduće godine u tortonskoj četvrti San Bernardino utemeljio kolegij za siromašne dječake koji su željeli učiti, a nisu imali novca. Za svećenika je zaređen 13. travnja 1895. godine. Vođen riječima apostola Pavla: »Ljubav nas Kristova obuzima« (2 Kor 5,14Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe;), don Orione je oko sebe okupio skupinu svećenika i klerika s kojima je 1899. utemeljio Malo djelo Božanske providnosti, družbu koju je dijecezanski biskup odobrio 1903. pod imenom Sinovi Božanske providnosti. Godine 1915. osnovao je i žensku granu, Male sestre misionarke ljubavi, a kasnije i Pustinjake Božanske providnosti, namijenjene i slijepim redovnicima.
Don Orione se posvema posvetio najugroženijima. Nakon katastrofalnih potresa koji su razorili Messinu i Reggio Calabriju 1908. te pokrajinu Marsicu 1915., neumorno je spašavao djecu, siročad i ranjene pod ruševinama. Papa Pio X. imenovao ga je generalnim vikarom Messinske biskupije. Podizao je sirotišta, pučke kuhinje, poljoprivredne kolonije i domove za nezbrinute diljem Italije, a potom i u Latinskoj Americi. Osobno je putovao u Argentinu, Brazil, Čile i Urugvaj, šireći djela kršćanskoga milosrđa. Imao je veliko povjerenje papa Lava XIII., Pija X., Benedikta XV., Pija XI. i Pija XII. Podigao je velebno svetište Gospe od Straže u Tortoni i svetište Gospe od Caravaggia u Fumu. Iscrpljen teškim srčanim i plućnim tegobama, upućen je na oporavak u Sanremo, gdje je uzdahnuo: »Ne bih želio umrijeti među palmama, nego među siromasima koji su sam Isus Krist!« Preminuo je u Sanremu 12. ožujka 1940., zazivajući posljednjim dahom: »Isuse, Isuse! Isuse! Idem...«
Čuda
Sveti Alojzije Orione bio je poznat po dubokoj vjeri koja je činila čudesa. U listopadu 1898. u Notu na Siciliji, kada je mladi klerik Ottaggi pao u tešku, smrtonosnu sušicu, don Orione je noću u špilji svetoga Konrada molio, dao sve svoje novce i sat siromahu te učinio zavjet. Mladić je na opće zaprepaštenje ozdravio i mogao poći na put.
Za njegovu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje Giorgia Vincenza Passamontija u Lodiju. Na Veliki petak, 7. travnja 1944., mladić je ležao u dubokoj komi uslijed terminalnoga tuberkuloznog meningitisa, s tjelesnom temperaturom od 42 stupnja i ukočenošću tijela. Liječnici su najavili skoru smrt, a mjesni biskup podijelio mu je bolesničko pomazanje. Dječakova majka položila je sliku don Orionea pokraj njegove glave i žarko molila. Nekoliko sati kasnije bolesnik se iznenada probudio, zatražio hranu i počeo čitati, a pregledi su potvrdili potpuno i trajno nestajanje smrtonosne bolesti.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Alojzija Orionea počiva u staklenoj urni u kripti svetišta Gospe od Straže u Tortoni, koje je sam podigao. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 26. listopada 1980., a svetim 16. svibnja 2004. na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 12. ožujka. Prikazuje se u jednostavnom svećeničkom talaru, s raspelom ili okružen napuštenom siročadi.
Isti dan, 12. ožujka, slave se i
- Blažena Aniela Salawa, djevica 20. stoljeće
- Blažena Fina iz San Gimignana, djevica 13. stoljeće
- Blažena Justina Bezzoli, djevica 14. stoljeće
- Sveti Alfege Stariji od Winchestera, biskup 10. stoljeće
- Sveti Grgur I. Veliki, papa i crkveni naučitelj 7. stoljeće
- Sveti Inocent I., papa 5. stoljeće
- Sveti Maksimilijan Tebeski, mučenik 3. stoljeće
- Sveti Pavao Aurelijan, biskup 6. stoljeće
- Sveti Teofan Kroničar, monah 9. stoljeće
- Blaženi Jeronim Gherarducci, prezbiter 14. stoljeće
- Sveti Josip Zhang Dapeng, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Migdonije, prezbiter, Eugen, Maksim, Domna, Mardonije, Smaragd i Hilarije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar Nikomedijski, mučenik 4. stoljeće