BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Henrik Rebuschini
- Spomendan
- 10. svibnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1938.
Život
Blaženi Henrik Rebuschini, krsnim imenom Enrico Pietro Battista, rođen je 28. travnja 1860. u Gravedoni u pokrajini Como u Italiji, kao drugo od petero djece u imućnoj građanskoj obitelji poreznoga inspektora Domenica Rebuschinija i Sophije rođene Polti. Majka i teta odgajale su ga u dubokoj pobožnosti, dok mu je otac bio posve ravnodušan prema vjeri. Već od ranoga djetinjstva Henrik je gajio posebnu ljubav prema siromasima i potrebitima, dijeleći im svoje stvari. Iako je zarana osjetio svećenički poziv, otac se tome žestoko protivio, tjerajući ga na svjetovne studije. Henrik se iz poslušnosti upisao na studij matematike u Paviji, odslužio vojni rok postavši pričuvni potporučnik, a potom 1882. s počastima diplomirao računovodstvo u Milanu.
Nakon rada u svilarstvu kod šogora, Henrik je ponovno zatražio očevo dopuštenje za odlazak u sjemenište. Uz posredovanje svetoga Luigija Guanelle otac je napokon popustio, pa je Henrik u ljeto 1884. stupio u sjemenište u Comu, a zatim poslan na teološki studij na Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu. No u proljeće 1886. obuzeo ga je težak napadaj živčane depresije i tjeskobe, zbog čega se morao vratiti kući na oporavak. Kroz tu nutarnju tamu Henrik je još dublje prepoznao svoj poziv da služi bolesnicima. Privučen likom svetoga Kamila de Lellisa, 27. rujna 1887. stupio je u novicijat kamilijanaca, Reda slugu bolesnika, u Veroni. Za svećenika ga je s posebnom dispenzom 14. travnja 1889. zaredio tadašnji biskup Mantove Giuseppe Sarto, kasniji papa sveti Pio X. Svečane vječne zavjete položio je 8. prosinca 1891. godine.
Otac Henrik služio je bolesnicima deset godina u Veroni, a od 1899. godine premješten je u Cremonu, u bolnicu i lječilište San Camillo, gdje je proveo gotovo četiri desetljeća sve do smrti. Od 1903. bio je upravitelj bolnice, a jedno vrijeme i kućni poglavar. Njegova je svetost bila svakodnevna, tiha i nenametljiva. Svoju prirođenu krhkost i ponavljane depresivne krize pretvorio je u iznimnu osjetljivost za patnje drugih. Dane i noći provodio je uz postelje najtežih bolesnika, perući im rane, hraneći ih i dijeleći im svete sakramente s tolikom blagošću da su ga u narodu prozvali »sveti kum«. Smatrao je svojim poslanjem istrošiti vlastito biće kako bi u bolesnicima prepoznao i poslužio samoga Isusa Krista. Nakon što je 23. travnja 1938. slavio svetu misu za jednoga teškog bolesnika, i sam se razbolio od akutne upale pluća. Preminuo je u Cremoni u ranim jutarnjim satima 10. svibnja 1938. godine, u sedamdeset i osmoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Posmrtni ostaci blaženoga Henrika Rebuschinija s poštovanjem se čuvaju u kapeli kamilijanske bolnice San Camillo u Cremoni. Postupak za njegovu beatifikaciju otvoren je u Cremoni 1947. godine. Papa Ivan Pavao II. priznao je njegove herojske kreposti 11. srpnja 1995. proglasivši ga časnim slugom Božjim, a istoga ga je papa svečano beatificirao na Trgu svetoga Petra u Rimu 4. svibnja 1997. godine.
Njegov se liturgijski spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi i kamilijanskom redu slavi 10. svibnja, na dan njegova rođenja za nebo.
Isti dan, 10. svibnja, slave se i
- Blažena Beatrica I. Este, djevica 13. stoljeće
- Blaženi Ivan Merz, laik 20. stoljeće
- Blaženi Nikola Albergati, biskup 15. stoljeće
- Sveti Alfije, Filadelf i Cirin, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Gordijan Rimski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ivan Avilski, prezbiter i crkveni naučitelj 16. stoljeće
- Sveti Job, pravednik Stari zavjet
- Sveti Kataldo od Taranta, biskup 7. stoljeće
- Sveti Komgal od Bangora, opat 7. stoljeće
- Sveta Solongija, djevica i mučenica 9. stoljeće
- Sveti Dioskorid, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Kvart i Kvint, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Vilim od Pontoisea, prezbiter 12. stoljeće